OPROSTIT ćete mi što subotnju kolumnu započinjem kratkom lekcijom iz latinskog, no vrlo je važna za razumijevanje priče. Postoji termin terminus technicus, to je izraz koji se upotrebljava u nekoj struci kako bi se točno označio neki pojam. Pravnici takve izraze jako vole.

Stoga kada glavni državni odvjetnik javno optuži gradonačelnika Zagreba za "govor mržnje", onda to nije obična koloristička izjava nekog neukog političara kakvih smo se naslušali zadnjih tjedana – to je prijetnja pravnika na poziciji jake moći, glavnog državnog odvjetnika, prema Tomaševiću. 

Prijetnja koja, sasvim neuvijeno, glasi otprilike: Pazi – represivni sustav ti može pokucati na vrata, u rano jutro nekog dana. Naime, "govor mržnje", formalno "Javno poticanje na nasilje i mržnju" je kazneno djelo iz članka 325. Kaznenog zakona, sa zapriječenom kaznom do tri godine zatvora.

Ivan Turudić se osvrnuo na izjave gradonačelnika Tomislava Tomaševića da tajming pojedinih uhićenja DORH svjesno tempira uoči lokalnih izbora, ne spominjući njegovo ime: "Teško je razaznati nastupa li gradonačelnik tim govorom mržnje kao odvjetnik, okrivljenik ili svjedok. On je sada svjedok, ali prekršio je Članak 6. Zakona o DORH-u, odnosno nedopušteno utječe na naš rad, što ostavljam njemu na volju." 

"Rekao sam što mislim o tajmingu. Ali ne želim da ispadne da ne podržavam istragu, jer podržavam. Ali tajming je nevjerojatan. Uhićenje Kekina na dan glasanja o šefu DORH-a i na dan prije kampanje. Toliko što se toga tiče", izjava je Tomaševića na koju je reagirao Turudić.

Jasno je – Turudić opominje Tomaševića da su kritike DORH-a kazneno djelo. Govor mržnje je samo kraći, jednostavniji izraz za kazneno djelo iz članka 325. Kaznenog zakona. To nije samo laička fraza – imate u Narodnim novinama primjerice "Protokol o postupanju u slučaju zločina iz mržnje" iz 2021. godine, gdje je "govor mržnje" izravno referencija na kako bi pravnici rekli, rečeni članak 325. Kaznenog zakona, "Javno poticanje na nasilje i mržnju".

Stoga, sasvim je jasno na što pravno dobro potkovani Turudić misli kada pred novinarima i kamerama kaže "govor mržnje". Kazneno djelo za koje se može hapsiti.

Turudić previše dobro zna pravo da bi išta rekao slučajno

Turudićevo "teško je razaznati nastupa li gradonačelnik tim govorom mržnje kao odvjetnik, okrivljenik ili svjedok..." nije rečeno slučajno. Turudić je dobar pravnik, a takve pogreške, da u govoru izgovorite terminus technicus kaznenog djela za koje se ide u, kako bi se u Srbiji reklo, prdekanu, pravnicima se ne događaju. Previše vas izdresiraju na fakultetu da ne biste dobro razlikovali pravne termine.

Glavni državni odvjetnik je Tomislava Tomaševića, ne navodeći ga izravno, opomenuo da se malo "smiri", valjda kako ne bi došao u situaciju da mora na brzinu spakirati četkicu za zube i pidžamu. Za Tomaševića Turudić reče: "On je sada svjedok." Što znači da bi valjda mogao biti i ono drugo, prethodno izrečeno – okrivljenik, jer odvjetnik obrazovanjem ne može biti. Turudić je, ovim jasno rekao Tomaševiću da je pravosudna batina kod njega. 

Turudićeva izjava je prijetnja, a ne komentar

Turudić je natuknuo i pravni temelj, članak 6. Zakona o DORH-u. Podsjetimo se: "Zabranjen je svaki oblik utjecaja, a posebno svaki oblik prisile prema državnim odvjetnicima i zamjenicima državnih odvjetnika, zlouporaba javnih ovlasti i osobnog utjecaja te korištenje medija i javnih istupanja u predmetima kaznenih djela koja se progone po službenoj dužnosti (...)."

Ovakvo ponašanje – gdje se, pomalo prikriveno, ali vrlo jasno prijeti Tomislavu Tomaševiću, potpuno je neprihvatljivo. Nemojmo zaboraviti da glavni državni odvjetnik ima jedno ovlast koju nemaju ni predsjednik Vrhovnog ni predsjednik Ustavnog suda.  

Naime, dok je svaki sudac potpuno neovisan u okviru svoje nadležnosti, glavni državni odvjetnik ima vrlo važnu ovlast koju definira članak 85. Zakona o državnom odvjetništvu: "Državni odvjetnik ovlašten je obrazloženom odlukom preuzeti od svojeg zamjenika ili od nižega državnog odvjetnika postupanje u pojedinačnom predmetu." 

Dakle, glavni državni odvjetnik može preuzeti bilo koji postupak u DORH-u. Ili ga preusmjeriti nekom svom zamjeniku. To nije puka birokratska ovlast, to je moć. Dok su šefovi sudske vlasti uglavnom koordinatori (svaki sudac je neovisan u sklopu svojih dužnosti, a spisi se uglavnom dijele automatizmom) Turudić je stvarni šef DORH-a. Može neposredno uzeti u rad svaki predmet. Ima stvarnu vlast.

A kada vam stvarna vlast govori da ste sada svjedok, a da možete biti i nešto drugo – onda o tome treba pisati. Kad glavni državni odvjetnik u jeku kampanje kaže da gradonačelnik nastupa "govorom mržnje", to nije pravna ocjena – to je politička poruka s pendrekom u pozadini.

Čudna hapšenja na nekoliko sati

Turudić je već pokazao ponašanja koja otvaraju duboke sumnje u rad DORH-a. Sjedimo se nedavnog hapšenja Mile Kekina. Ovdje ne želimo ulaziti u opravdanost samog postupka – ako postoji ikakva sumnja oko kupnje zemljišta, neka se istraži. Ako postoji ikakva nezakonitost – neka se ispita. Ako se dokaže na sudu neka se ide i u zatvor.

Milu Kekina možemo smatrati genijalcem hrvatske glazbe ili dobrostojećim likom kojemu građani plaćaju doprinose – ali jedna je stvar neprihvatljiva. Zašto cijeli cirkus oko hapšenja, za stvar koja je ionako stara godinama i gdje hapšenje nije moglo donijeti niti jedno jedino novo slovo u spis? Ako je trebalo porazgovarati s Kekinom – pozovite čovjeka na razgovor. Hapšenje (i to hapšenje pred kamerama i mikrofonima!), da bi čovjek bio uredno pušten nakon nekoliko sati ima samo jedan učinak – dojam "Mi u DORH-u radimo!" 

Oduzimanje slobode bez argumentacije koja bi opravdala istražni zatvor, oduzimanje slobode bilo kome na nekoliko sati – znači ili "pokaznu vježbu za DORH" ili kršenje ljudskih prava. A ni jedno ni drugo nije dobro. Osobna sloboda je ustavna kategorija, a Turudić dobro zna – kad se vidi lisice na televiziji, narod odmah misli da si kriv. Pa i kad nisi. Šteta je napravljena.

Političko cirkusiranje

Političko cirkusiranje u kojem glavni državni odvjetnik Ivan Turudić na tiskovnoj konferenciji politizira i neizravno prijeti političarima usred izborne kampanje – atak je na ono malo povjerenja koje još imamo u pravosudne institucije. To nije dopustivo. 

Ako imaš argument, ako u ladici držiš žutu fasciklu s nepravilnostima i nezakonitostima – onda, kako bi se u Dalmaciji reklo: gukni, golube! Kreni u postupak. Nema nedodirljivih. Ali nemoj prijetiti, nemoj politizirati, nemoj zavijati pravo u stranačke boje. Ovakva prikrivena prijetnja stvara u ljudima strah, model gdje šutnja postaje navika. Imali smo to i nije bilo dobro.
I zato – šutjeti nećemo.

Ukratko, Ivane Turudiću, glavni državni odvjetniče – ako ti se daju političke ocjene nečijeg nastupa i rada (bilo čijeg!) – onda daj ostavku. Pokupi u podrumu DORH-a onaj plavi Sanaderov šuškavac, navuci ga preko odijela i kreni pljeskati za Plenkovićem na javnim nastupima ovog kišnog predizbornog vikenda. Neće ti to donijeti baš tolika primanja ni moć, ali bit će – barem – poštenije.

O poštenju se u konačnici i radi.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala