ŠVICARSKI Blick donosi priču o dječaku kojega su, kako bi mu sakrili identitet, nazvali Gildas. Gildas ima 11 godina i deportiran je iz Švicarske u Hrvatsku pa vraćen u Švicarsku jer mu liječnici u Hrvatskoj nisu mogli pomoći.

Život obilježen bolešću i selidbama

Na drugom katu bolnice Pourtalès u Neuchâtelu dugačak, vrlo dugačak hodnik vodi do Gildasove sobe. Dječak koji uskoro navršava 11 godina sjedi ispod pokrivača s cvjetnim uzorkom i izgleda iscrpljeno, kao da je opet stigao u nepoznato.

Opet bolnica, opet soba, opet pernata deka. Već godinama je svakodnevica dječaka podrijetlom iz Konga. Svakodnevica ispunjena bolovima, pregledima i infuzijama. Gildas boluje od srpaste anemije – nasljedne bolesti crvenih krvnih stanica. Često ima bolne napade, a komplikacije mogu biti opasne po život. Unatoč tome, Švicarska ga je već jednom deportirala - u Zagreb.

Prije nekoliko tjedana dogodio se preokret i zasad sretan kraj: Gildas, njegovi roditelji i brat vraćeni su u Švicarsku.

Iznenadna deportacija usred pripreme za školu

Gildasov je život obilježen bijegom. U Švicarskoj je s obitelji živio u azilantskom centru u Altstättenu (kanton St. Gallen). No 19. studenog prošle godine, rano ujutro, uslijedio je šok: policajci su upali u centar baš dok se Gildas spremao za školu. Na aerodromu u Zürichu već je čekao čarter-let – odredište: Zagreb. U avionu su bili Gildas, njegov dvogodišnji brat i roditelji.

Obitelj je ranije bila registrirana kao izbjeglička obitelj u Hrvatskoj - dok su pokušavali iz Srbije ući u zapadnu Europu. Prema Dublinskom sporazumu, Švicarska ih je imala pravo vratiti u tu zemlju.

U obrazloženju odbijenice za azil, švicarsko Državno tajništvo za migracije (SEM) pozvalo se na sudsku praksu: deportacija nije neprihvatljiva ako je u zemlji povratka dostupno medicinsko liječenje - iako ne mora odgovarati švicarskim standardima. Švicarska polazi od pretpostavke da Hrvatska može "osigurati odgovarajuću medicinsku skrb".

Kritično zdravstveno stanje u Hrvatskoj

U Zagrebu su liječnici objasnili da Gildasa ne mogu liječiti - između ostalog zato što nisu imali odgovarajuću krv za transfuziju. Dječakovo se zdravstveno stanje brzo pogoršavalo. "Njegovo je stanje kritično i hitno treba pronaći rješenje", rekao je njegov otac za Blick.

Javni pritisak omogućio povratak

Nakon što je Blick objavio priču, formirao se val podrške. Udruga Solidarité sans frontières pokrenula je apel, a mnogi građani i poznate osobe, uključujući biskupa Lausanne, zatražili su Gildasov povratak. U parlamentu je pokrenuto više inicijativa.

Gildas se vratio zahvaljujući iznimci u okviru Dublinske uredbe.

Dječak je u međuvremenu otpušten iz bolnice. Obitelj je zahvalna na podršci, ali ne želi komentirati okolnosti povratka niti se trenutačno fotografirati.

Prema informacijama Blicka, Švicarska je na zahtjev Hrvatske pristala ponovno primiti Gildasa i njegovu obitelj temeljem diskrecijskog prava unutar Dublinske uredbe.

Politički pritisak i kritike sustava

"Sve se držalo u strogoj tajnosti", ističe zastupnica Zelenih u Nacionalnom vijeću, Delphine Klopfenstein Broggini (48), koja je vršila politički pritisak. "Poznajem odgovorne u Državnom tajništvu za migracije", rekla je i dodala da ih je osobno informirala o Gildasovoj situaciji. No i njoj je stvarna odluka ostala nepoznata: "Sve je ostalo strogo povjerljivo sve do povratka obitelji."

Klopfenstein Broggini kritizira kako su maloljetnici prve žrtve sustava u azilantskim slučajevima. "U federalnim centrima danas se djeca mogu pretresati i zatvarati. Previše je crvenih linija već prijeđeno." Povratak osoba nakon deportacije, ističe, "više je iznimka nego pravilo".

Zašto SEM nije uzeo u obzir Gildasovo zdravstveno stanje prije deportacije – ostaje nejasno. Na upit Blicka, SEM je odbio komentirati, pozivajući se na zaštitu podataka i praksu da se ne izjašnjava o pojedinačnim slučajevima.