PALAČINKE u raznim oblicima i od različitih sastojaka krase stolove diljem svijeta već tisućama godina, kroz sve kulture i vjerovanja. Teško je pronaći konačnu definiciju palačinke, pa CNN donosi pregled najboljih palačinki iz cijelog svijeta.

Socca (Francuska i Italija)

Dolazi iz Provanse i Ligurije, gdje je poznata kao farinata. Ova palačinka jednostavno se priprema od brašna od slanutka, vode, maslinovog ulja i začina. Tradicionalno se peče u velikim bakrenim tavama koje se stavljaju u peći na drva. Socca je također popularna ulična hrana u gradovima poput Nice, gdje se poslužuje u papirnatim tuljcima i posipa crnim paprom.

Blini (Rusija)

U Rusiji i drugim slavenskim zemljama ove tanke, okrugle palačinke pripremaju se od heljdinog brašna i kvasca, a obično su veće nego one u restoranima visoke kuhinje, gdje se često poslužuju s kavijarom ili dimljenim lososom. Blini dolaze u središte pozornosti oko Pokladnog utorka tijekom tjedna nazvanog Maslenica.

Palačinke od konopljinih proteina (Švicarska)

Postoji bezbroj varijacija palačinki, ali malo koja može nadmašiti ukusnu kreativnost palačinki od konopljinih proteina koje priprema chef s Michelinovom zvjezdicom Sven Wassmer u restoranu Verve by Sven u švicarskom Grand Resortu Bad Ragaz. Wassmer koristi konopljine proteine umjesto brašna, s dodacima poput banana, badema, javorovog sirupa i možda malo šlaga.

Mekane palačinke (Japan)

Japanski naziv za ovu popularnu poslasticu sve otkriva – hottokeki – odnosno vrući kolačići. Ove iznimno mekane palačinke osvojile su Instagram zahvaljujući svojoj strukturi nalik souffleu, koja se dobiva dodavanjem bjelanjaka u obliku meringea u tijesto. Prelijte ih bilo čime, od bobičastog voća do svježe kreme, javorovog sirupa ili čak slanine.

Palačinke od mladog luka (Kina)

Za razliku od većine palačinki, ove hrskave trokutaste poslastice zapravo se rade od tijesta, a ne od smjese, što im daje specifičnu teksturu. Dovoljno su jednostavne za pripremu kod kuće, a neki ih vole s umacima na bazi soje ili čilija. No izvrsne su i same po sebi s blagim okusom mladog luka. Regionalne varijacije uključuju one iz Šangaja koje koriste svinjsku mast.

Crêpes (Francuska)

Francuske crêpes teško je nadmašiti. Ove ultratanke palačinke potječu iz Bretanje, još iz 13. stoljeća, ali su od tada osvojile cijeli svijet. Mogu biti slatke, s punjenjima poput voćnih džemova, sirupa ili čokolade, ili slane s pršutom i sirom, otopljenima do savršenstva.

Palačinke od mlaćenice (SAD)

Guste i mekane, prelivene javorovim sirupom i često poslužene u kontrastu sa slaninom. Američki recepti za palačinke sežu u 1796. godinu i knjigu "American Cookery" autorice Amelije Simmons, iako je njezina varijanta od kukuruznog brašna većinom zaboravljena. Danas uporaba mlaćenice u tim klasicima rezultira finijom strukturom, dodatnom mekoćom i blagom kiselkastom notom.

Latkes (Izrael)

Poznato jelo aškenaske židovske kuhinje, latkes sadrže neuobičajeni sastojak – krumpir. No nije uvijek bilo tako jer prije nego što je krumpir postao popularan u istočnoj Europi u 19. stoljeću, recept se temeljio na siru. Danas se naribani krumpir, luk i jaja spajaju u sjajno hrskave popečke koji se poslužuju s kiselim vrhnjem, umakom od jabuka, dimljenim lososom i drugim dodacima.

Masala Dosa (Indija)

Krumpir je također ključni sastojak u ovoj indijskoj verziji palačinke, koja se obično jede za doručak u južnoj Indiji. Tijesto se pravi od fermentirane riže i leće, dok se mirisno punjenje sastoji od krumpira s gorušicom, kokosom, kurkumom i korijandrom.

Palačinke sa šećerom i limunom (Engleska)

Male i tanke, ove engleske palačinke potpuno su drugačije od slojeva palačinki natopljenih javorovim sirupom koji se obožavaju u SAD-u. No nema sumnje u njihov jednostavan i elegantan šarm, pod uvjetom da ste ih uspjeli zadržati u tavi nakon bacanja u zrak. Poslužuju se s malo limunova soka i šećera.

Palačinke s pekinškom patkom (Kina)

Ove klasične, gotovo prozirne palačinke od pšeničnog brašna koriste se za zamatanje pekinške patke. Prave se od običnog brašna, vode i soli, a zatim se lagano kuhaju na pari u košarama za kuhanje. Nakon toga u njih se slaže pripremljena patka, dodaje mladi luk i hoisin ili umak od slatkog graha.

Injera (Etiopija)

Tehnički je to više beskvasni kruh nego palačinka, ali omiljena etiopska namirnica injera, spužvasta i blago kisela kreacija od teff brašna, svakako zadovoljava sve kriterije palačinke. Ovdje se brašno miješa s vodom i ershom, sličnim kvascu, što potiče fermentaciju. Ta se smjesa zatim izlijeva u tavu ili na tradicionalnu kružnu ploču zvanu mitad, čime se dobiva glatka donja strana i porozni gornji sloj.

Galettes (Bretanja/Francuska)

Iz Bretanje na sjeverozapadu Francuske dolaze bretonske galette, varijanta palačinki na koju su lokalci izuzetno ponosni. Ove delicije rade se od zdravog heljdinog brašna i preklapaju u kvadrate koji obuhvaćaju manje zdrava, ali ukusna slana punjenja kao što su šunka, jaja, slanina ili sir.

Dutch Baby (SAD)

Ove neobično nazvane palačinke poznate su i kao Bismarck, dok bi ih Britanci mogli nazvati Yorkshire puddingom. No oko načina pripreme nema zabune – peku se u metalnim tavama u pećnici. U SAD-u se ove napuhane palačinke često poslužuju s maslacem, šećerom i s malo limunova soka ili sirupa.

Cholermüs (Švicarska)

Švicarski kanton Obwalden dom je ovih neobičnih palačinki koje se usitnjavaju prije posluživanja, obično za večeru. Cholermüs se peče na maslacu, a kada su skoro gotove, režu se i prže dok ne poprime savršenu zlatnosmeđu boju. Poslužuju se sa šećerom, prstohvatom cimeta i umakom od jabuka.

Pikelets (Australija)

Ove male i pahuljaste palačinke ponos su Australije jednako kao i Vegemite. No ne treba ih brkati s britanskim jelom istog imena. U Australiji se u smjesu dodaje prašak za pecivo kako bi narasle. Kad dobiju zlatnu boju, slažu se jedna na drugu i tradicionalno poslužuju s vrhnjem, šećerom i svježim jagodama ili džemom od jagoda.

Kimchi palačinke (Koreja)

Jedna od najukusnijih slanih palačinki na svijetu dolazi iz Koreje. Kimchi je omiljeni tradicionalni korejski prilog od fermentiranog povrća, koji se dodaje u smjesu od brašna, jaja i još ponešto za pripremu tijesta. Kad se isprži u tavi, jedinstveni okusi stapaju se u šuškavu, hrskavu palačinku, savršenu za umakanje ili konzumaciju odmah s tave.

Cachapas (Venezuela)

I na kraju, divne tanke, siraste palačinke od kukuruza poznate kao cachapas. Korištenje svježeg ili smrznutog kukuruza daje tijestu izraženu slatkoću, dok svježi sir i maslac čine punjenje neodoljivim. Ključ, kao i kod gotovo svih palačinki diljem svijeta, leži u načinu pripreme. Pržite ih dok ne postanu zlatne i hrskave, a zatim pustite da se sir queso de mano otopi u sredini.