NAKON zahtjeva za izvanrednim izborima od 5. svibnja, koje su studenti u Srbiji ispostavili režimu, ušli smo u period koji je umnožio broj pitanja bez jasnih odgovora i pojačao konfuziju i strepnju. Svjesni smo da istrčavamo na teren gdje će se mnogo snažnije nego prije sukobiti koncept pritisaka i sile s konceptom pregovora i dogovora.

Dva zahtjeva pobunjenih akademaca i građana – pad Vučevićeve vlade i restart procesa izbora Savjeta REM – ispunjena su kao rezultat pritiska i upornosti druge strane, a ne pregovora.

Balkan bez posrednika ne zna za rješenja

Praksa dramatičnih 35 godina za nama pokazuje da nijedan problem među zavađenim balkanskim plemenima nije riješen bez stranog posredovanja. Nijedan, a i to je bilo više zamrzavanje sukoba nego trajno rješenje. Pogledajte Bosnu. Drži vodu dok majstori odu. Pa se poslije ljutimo kada se na nas gleda kao na divlja balkanska plemena.

Koliko su ovdje pregovori nepopularni i kulturološki neutemeljeni pokazuje i javni tretman rijetkih susreta premijera i rektora. S tih sastanaka nema nikakvih izvještaja za javnost, kao da se kriju, bave nečim nemoralnim ili tako pokazuju slabost svoje strane, pa ih je sramota. Dakle, prešućuju se i guraju pod tepih kakvi-takvi pregovori na temu koja je, u pogledu dubine i trajanja, tektonski potresla i dalje potresa ovu zemlju, možda i više nego stradanja devedesetih.

Medijska tišina, politička sljepoća

Što se tiče pregovarača, premijer Macut se pojavljuje u medijima bez tona i tek da ne bi zaboravili da imamo predsjednika Vlade, a rektor Đokić je meta medijskog odstrela i horskog pozivanja na trenutačno hapšenje. Tako im i treba kad hoće pregovarati.

Srbija je već više od deset godina, ne računajući pojedine zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza na čelu s Rusijom, jedina europska država čiji su izborni procesi unaprijed stavljeni pod sumnju i etiketirani kao neregularni.

Uzimajući sve spomenuto u obzir, može se zaključiti da su se država i društvo nakon 2012. vratili u pretpolitičko doba odsustva ili suspendiranja osnovnih načela modernog demokratskog društva. Srbija kao da se u posljednjih 13 godina, a naročito od veljače 2022., definitivno okrenula ruskom modelu zajednice, napuštajući europski model načela i praksi.

Tri slobode kao osnova svakog budućeg izbora

Zahtjev za izborima zato mora jasno istaknuti svoj konstitutivni karakter i definirati pregovaračke teme koje će osigurati tranziciju društva i države iz pretpolitičkog u političko doba – bar 20. stoljeća. Ne tražimo čak ni 21. stoljeće, samo da izađemo iz 19..

Da bi bilo koji budući izbori imali smisla, dvije ili više suprotstavljenih strana moraju postići minimalni konsenzus oko: slobodnih izbora, slobodnih medija i slobodnih institucija. I to pod svaku cijenu – kao u Konklavi, nema izuvanja dok se ne pojavi "bijeli dim".

Taj konsenzus bi označio jedine tri teme kojima bi se bavili "nulti" izbori, sa samo jednim ciljem – konstituiranje ishlapjele, bazične demokracije umjesto daljnjeg konzumiranja postojeće toksične nedemokracije.

Pilot-projekt demokracije

Tek kada bi se ovaj, nazovimo ga "pilot-projekt", pokazao uspješnim, otvorio bi se prostor za sljedeće, normalne izbore, na kojima bi glavni akteri bile, kako i Bog zapovijeda, stranke sa svojim programima.

Dakle, dok međuizbori ne stvore osnovne pretpostavke za poštene izbore i slobodnu komunikaciju, delikatne i osjetljive teme kao što su Kosovo i Metohija, Europska unija, ekonomija subvencija i zatvorenih ugovora, prosvjeta i zdravstvo, patrioti i izdajnici ili privatizacija Zvezde i Partizana – ne bi imale smisla. Sve bi opet podsjećalo na onaj satni mehanizam gdje se svi kotačići vrte, ali se ne dodiruju, tako da sat stoji.

SLOBODNI IZBORI – Dogovor kroz uspostavljanje institucije "okruglog stola" vlasti, univerzitetske zajednice i opozicije, na kojem bi se postigao konsenzus oko izbornih uvjeta. Za razliku od Poljaka, Čeha i drugih "sovjetskih vazala" u procesu tranzicije, mi smo preskočili stvaranje tog bazičnog konsenzusa još 1990. Možda je sada prilika.

SLOBODNI MEDIJI – Studenti i građani su blokadom RTS iznudili obnovu procesa izbora Savjeta REM. Vrlo je važno da se formiranje Savjeta REM nadgleda, kako bi sastav tog tijela bio prihvatljiv za sve. Nakon toga, REM bi trebao preuzeti aktivnu ulogu i kontrolirati profesionalno ponašanje medija.

SLOBODNE INSTITUCIJE – Povraćaj uzurpiranih ovlasti svim granama vlasti. Potreban je dogovor o formiranju ad hoc kolegija Ustavnog suda koji bi rješavao sporne slučajeve u roku od 48 sati.

Čeka nas dugi put borbe za slobodu

Dakle, ako se nećemo dalje zajebav*ti sa svojom budućnošću, brzih izbora ne može biti, pogotovo ne redovnih. Čeka nas dugi put borbe za slobodu izbora, medija i institucija. Kad god – ali pod prethodnim uvjetima više nikada!

Još u prosincu je konstatirano da, za razliku od devedesetih kada su bile dvije strane, sada imamo tri: režim, studente i opoziciju.

Neke izvanparlamentarne stranke spremne su apstinirati i podržati studentsku listu, dok vodeće parlamentarne stranke i dalje ne zauzimaju jasan stav – uhvaćene u matrici "ko uzme kajaće se, ko ne uzme kajaće se".

Njihova pozicija sve više podsjeća na Srpski pokret obnove iz 2000. koji je odlučio da ne bude deo DOS-a, pa nestao. Zašto današnja opozicija ne bi doživjela istu sudbinu? Na lokalnim izborima 1996. opozicija je osvojila desetine gradova, uključujući Beograd, Novi Sad, Niš, Kragujevac. Današnja opozicija nije uspjela osvojiti ni jedan.

Živimo u svijetu u kojem je, poslije kineske korone, ruske agresije i Trumpovog povratka, sve moguće. Zašto onda ne bi bio moguć i dogovor režima i pobunjenog naroda?

Na kraju, sjetimo se poruke studenata iz 1968.:

"Soyons réalistes – demandons l’impossible!"
Budimo realni – tražimo nemoguće!

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala