NORDIJSKE zemlje su dugo bile poznate po svojim mirovnim naporima i ugodnom načinu života, a ne po militarizmu. No sada odbacuju taj identitet. Nordijci se sve više nameću kao obrambeni uzor Europi kako bi se suprotstavili ruskoj agresiji i nesigurnim sigurnosnim jamstvima iz Trumpove Bijele kuće.

Četiri glavne nordijske zemlje spadaju među najveće europske donatore vojne pomoći Ukrajini po broju stanovnika i poduzimaju korake kako bi stvorile novu regionalnu sigurnosnu arhitekturu koja se manje oslanja na SAD. Pojedinačno, nijedna nordijska zemlja ne bi mogla vojno parirati Rusiji, no zajedno čine gospodarstvo veličine meksičkog, gotovo ravno ruskom. Nakon ulaska Švedske i Finske u NATO, počele su objedinjavati dio svojih vojnih snaga, piše The Wall Street Journal.

Švedska ima naprednu obrambenu industriju koja proizvodi podmornice, tenkove i nadzvučne borbene zrakoplove. Norveška raspolaže sposobnostima za pomorski nadzor i borbu u Arktiku. Finska ima jednu od najvećih vojski i topničkih snaga po glavi stanovnika u Europi. Danske specijalne postrojbe imaju desetljeća iskustva iz najopasnijih dijelova Afganistana i Iraka, gdje su sudjelovale u američkim vojnim operacijama. (Peta nordijska zemlja, Island, nema stalnu vojsku niti obrambenu industriju.)

"Imate regionalnu skupinu s ekonomskim i resursnim potencijalom za razvoj potpuno integrirane obrambeno-industrijske baze poput Njemačke, ali s posve drukčijom percepcijom prijetnje i političkom voljom", rekao je Eric Ciaramella, bivši visoki analitičar američke obavještajne službe iz Carnegie Endowment for International Peace.

Povijesne veze i novo jedinstvo

Nordijci dijele duboke povijesne i kulturne veze. U srednjem vijeku skandinavski Vikinzi osvajali su i pljačkali diljem Europe, pa čak i stigli do Sjeverne Amerike. Nakon toga nordijske zemlje vodile su krvave međusobne ratove – Danska i Švedska borile su se za teritorije, a plemstvo su pogubljivale na gradskim trgovima. Kasnije, u pomirljivijem tonu, Švedska je dopustila da se Nobelova nagrada za mir dodjeljuje u Norveškoj, iako su raskinule svoju uniju 1905. godine.

Danas ih zajednička percepcija Rusije kao ozbiljne buduće prijetnje povezuje jače nego ikad u modernoj povijesti. Nedavno dansko obavještajno izvješće upozorava da bi Rusija mogla pokrenuti veliki rat protiv jedne ili više članica NATO-a u roku od tri do pet godina – stav koji se više poklapa s pogledima baltičkih zemalja nego s ostalim zapadnim prijestolnicama.

"Nordijske zemlje po prvi put od Kalmarske unije u 15. stoljeću imaju ujedinjenu sigurnosnu politiku", rekao je Jens Stoltenberg, bivši glavni tajnik NATO-a, a sadašnji norveški ministar financija. "Prepoznali su važnost produbljivanja vojne suradnje na razini kakvu nismo vidjeli stoljećima."

Nordijci su ujedinili svoje zračne snage osnivanjem Zajedničkog nordijskog zapovjedništva zračnih snaga 2023. godine. Iste godine predstavili su viziju zajedničke obrane do 2030. kroz inicijativu Nordefco (Nordijska obrambena suradnja).

Naravno, riječ je i o nadoknađivanju desetljeća razoružanja nakon Hladnog rata. Potreba za ponovnim naoružavanjem sve je izraženija kako povjerenje Europe u SAD kao pouzdanog saveznika slabi, posebno u kontekstu Trumpove politike.

Kopenhagen u strahu. Americi se više ne vjeruje

Nigdje se to ne osjeća snažnije nego u Kopenhagenu, koji se našao na prvoj crti konfrontacije s Trumpom nakon što je američki predsjednik zaprijetio pripajanjem Grenlanda, danskog teritorija. Zaštita Grenlanda, koji je triput veći od Teksasa, uglavnom se oslanja na sedam starih brodova gotovo bez naoružanja i senzora te dvanaestak elitnih vojnika koji se prevoze psećim saonicama.

Danska je u veljači odlučila povećati vojni proračun za 70% u iduće dvije godine – uključujući i ulaganja u obranu Grenlanda – što je "izraz panike", rekao je Peter Viggo Jakobsen s Kraljevskog danskog obrambenog koledža.

"Danska je u utrci s vremenom jer smo izgubili povjerenje u Amerikance. Zbog toga smo se s tolikim žarom bacili u nordijsku suradnju – jer se sami ne možemo obraniti. A ako NATO zakaže, nordijska suradnja je alternativa", rekao je Jakobsen.

Nova vojna snaga

Poziv nordijskih zemalja na naoružanje možda se kosi s njihovom globalnom slikom, ali proces traje već neko vrijeme.

Finska ima jednu od najvećih vojski u Europi po stanovniku – može mobilizirati 280.000 vojnika u nekoliko tjedana, a gotovo svaki šesti Finac (njih oko 900.000) je pričuvnik. U zemlji postoji dovoljno podzemnih skloništa da prime gotovo cijelo preostalo stanovništvo. 

Švedska je motor vojne inovacije. Njezini borbeni zrakoplovi JAS 39 Gripen, dizajnirani za djelovanje s kratkih pista i borbu protiv ruskih letjelica, u ožujku su prvi put sudjelovali u NATO-ovoj nadzornoj misiji. Tenk Stridsvagn 122 jedan je od najnaprednijih na svijetu, a borbeno vozilo CV90 među najboljima je u svojoj klasi.

I Finska i Švedska imaju obvezni vojni rok. U Švedskoj je on rodno neutralan i vrlo selektivan pa je vojna služba postala elitni poziv. Dok druge europske zemlje muku muče s popunom, Švedska godišnje odbije tisuće kandidata.

Norveška, koju se godinama kritiziralo zbog skromne vojne potrošnje unatoč najvećem svjetskom državnom investicijskom fondu vrijednom 1,5 bilijuna dolara i zaradi od rasta cijena energenata uzrokovanom ratom u Ukrajini, nedavno je najavila udvostručenje pomoći Kijevu – na više od 8 milijardi dolara u 2025. godini. "To je priznanje da moramo više učiniti za Ukrajinu, ali i da NATO treba pravednije raspodijeliti teret", rekao je Stoltenberg.

Plan B

Danska se, pak, prometnula u jednog od najglasnijih zagovornika europskog ponovnog naoružanja. Premijerka Mette Frederiksen u ožujku nije isključila mogućnost smještaja nuklearnog oružja na danskom tlu, što je povijesna promjena stava. Nakon što je Kopenhagen Ukrajini donirao svo svoje topništvo, osmislio je model financiranja ugovora između ukrajinske vlade i posrnulih domaćih proizvođača oružja kako bi proizvodili oružje prilagođeno dinamičnim potrebama bojišta – tzv. "danski model".

"Povezivanje naših obrambenih industrija snažan je signal", rekla je.

U budućnosti se nordijski putovi možda raziđu. Primjerice, dok su Danska i Švedska spremne poslati trupe u mirovnu misiju nakon prekida vatre u Ukrajini, Finska, s granicom dugom 1335 kilometara s Rusijom, vjerojatno bi radije zadržala vojsku kod kuće.

Za sada, ujedinjeni nordijski blok mogao bi poslužiti kao uzor drugim regionalnim skupinama, poput onih oko Crnog mora, kaže Matti Pesu iz Finskog instituta za međunarodne odnose. Taj model također može biti svojevrsna polica osiguranja ako se transatlantski savez raspadne pod Trumpom. "To je potencijalni plan B ako NATO ne uspije", rekao je Pesu.