MIKROVALNE pećnice, GPS, dronovi, ljepljiva traka i osobno računalo samo su neki kućanski i svakodnevni uređaji koji potječu iz vojno-istraživačkih laboratorija. Njihova dvostruka namjena u obrambenom sektoru poznata je kao "vojno-civilna fuzija", piše Politico.

Dok Europa planira uložiti goleme iznose u obrambeni sektor nakon desetljeća nedovoljnih ulaganja, raste nada da bi se loša produktivnost kontinenta mogla osloniti na vojnu domišljatost kako bi se stvari preokrenule.

Europski projekti već počinju pratiti ambicioznost američkih: od kontinentalne proturaketne obrane do konstelacija satelita u niskoj Zemljinoj orbiti koje bi mogle pružiti alternative sve nepouzdanijem Starlinku Elona Muska. Očekuje se da će ta ulaganja potaknuti tehnološke inovacije koje će se preliti u civilno gospodarstvo, povećati produktivnost i same sebe financirati.

Ni dva posto BDP-a više nije dovoljno 

No, je li to realno ili samo želja? Nema sumnje da je u kratkom roku gospodarski pritisak neizbježan i da će zahtijevati rezove u drugim područjima.

„Riječ je o većem trošenju, ali i o pametnijem trošenju", rekao je glavni tajnik NATO-a Mark Rutte početkom ove godine, prihvaćajući dugogodišnje pritužbe Washingtona da Europa ne čini dovoljno za vlastitu sigurnost. "Iako dvije trećine članica NATO-a sada izdvaja dva posto BDP-a za obranu, to je još uvijek daleko od dovoljnog", naglasio je Rutte.

Rutteova se želja ispunjava. Europska komisija otvorila je vrata za 800 milijardi eura ulaganja u obranu. Istodobno je Njemačka, najveće europsko gospodarstvo, objavila plan ulaganja bilijun eura u modernizaciju svoje zastarjele vojske i obnovu infrastrukture. Gdje se ulaže javni novac, slijedi i privatni sektor. Pojavljuje se sve više novih obrambenih subjekata koji nastoje zadovoljiti europske obrambene potrebe.

Loïc Mougeolle je obrambeni poduzetnik čije veze s vojskom sežu generaciju unatrag. Njegov je otac radio na nuklearnom programu za francusku mornaricu, a on je devet godina radio za obrambenu tvrtku prije nego što je 2022. godine, nakon ruske invazije na Ukrajinu, osnovao vlastitu tvrtku Comand AI.

„Nikada nećemo moći proizvesti više od strateškog protivnika poput Kine. Ono što trebamo postići jest mogućnost izvođenja operacija 10 ili 100 puta učinkovitije od njih. To je polazna točka Comand AI-ja", rekao je Mougeolle, izvršni direktor pariške tvrtke.

Vojna potrošnja bila je važan pokretač tehnološkog napretka u SAD-u

Mougeolle kaže da je razvio platformu temeljenu na umjetnoj inteligenciji koja može raščlaniti zapovijedi, razviti nizove zadataka i analizirati teren, sve s ciljem znatnog ubrzanja vojnih reakcija. "Uz Comand AI jedan stožerni časnik može obaviti posao četvorice", dodao je Mougeolle.

Zasad se Comand AI usmjerava isključivo na obrambeni sektor, no Mougeolle tvrdi da tehnologija ima i civilnu primjenu. Mogla bi pomoći flotama dostavnih robota da se snađu na terenu ili pomoći u obrani od koordiniranih kibernetičkih napada na privatne tvrtke.

Ipak, povjeravanje novih izuma inovativnim igračima poput Comand AI-ja ili europskim inicijativama za satelitsku i raketnu obranu jest rizik. Iako postoji mnogo povijesnih primjera, nema nikakve sigurnosti.

"Vojna potrošnja bila je važan pokretač tehnološkog napretka u SAD-u. Ministarstvo obrane često je financiralo temeljna istraživanja i prototipove koje bi zatim preuzele privatne tvrtke i pretvorile ih u civilne tehnologije koje su promijenile svijet, poput čipova ili GPS-a", rekao je Chris Miller, profesor na Sveučilištu Tufts i autor knjige „Rat čipova".

Istraživanje Kielskog instituta objavljeno uoči Münchenske sigurnosne konferencije u veljači procjenjuje da bi dugoročna produktivnost Europe mogla rasti i do 0,25 posto za svaki postotak BDP-a uložen u vojna istraživanja.

Egzistencijalni ulozi potiču učinkovitost i inovacije

Natjecateljska priroda rata i egzistencijalni ulozi potiču učinkovitost i inovacije. Intenzivna suparništva novovjekovne Europe pomogla su usponu njezine tehnološke nadmoći u 18. i 19. stoljeću. Planovi za jačanje kontinentalne obrane već su naišli na kritike, osobito s ljevice koja naglašava važnost očuvanja socijalne države kako bi se izbjegla populistička reakcija.

„Dok vojni izdaci više ne poznaju fiskalne granice, socijalne naknade i podrška za roditeljski dopust već su na stolu za rezanje. To će zasigurno dodatno potaknuti nezadovoljstvo", upozorili su ekonomisti Tom Krebs i Isabella Weber.

Laburistička vlada Ujedinjenog Kraljevstva primjer je tog trenda. Nedavno je najavila rezove u socijalnim izdacima od 4,8 milijardi funti, istodobno povećavajući vojnu potrošnju za 2,2 milijarde funti.

Nije sve negativno. Vojna potrošnja kratkoročno će potaknuti gospodarstvo. Rast će prihodi obrambenih izvođača, povećat će se broj radnih mjesta u proizvodnji, a plaće radnika vratit će se u gospodarstvo. Daniel Kral iz Oxford Economicsa rekao je da su planovi toliko opsežni da bi mogli izvući Europu iz stagnacije kroz rast potaknut domaćom potražnjom.

Iako se proizvodnja oružja računa u BDP-u, od mina koje leže u zemlji ili haubica u vojarnama nema dugoročnog porasta produktivnosti. One štite sustav koji generira BDP, ali njihov doprinos nije moguće kvantificirati.

To je problem jer će europski planovi ponovnog naoružavanja velikim dijelom biti financirani dugom. Državni dug već je visok, a njegovo daljnje povećanje moglo bi dugoročno naštetiti gospodarstvu.

Baltičke države vide vatru, srednja Europa dim, a svi ostali ništa

Jedno od rješenja jest pametnije ulaganje. Kako bi se vrijednost zadržala u Europi, blok će morati sam razvijati proizvode koje trenutno kupuje od SAD-a. Više od polovice europske nabavne potrošnje odlazi američkim tvrtkama.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron pozvao je vlade da američke rakete Patriot i zrakoplove F-35 zamijene europskim alternativama poput sustava SAMP/T i aviona Rafale. Europska komisija otvoreno podupire domaću industriju.

No zemlje na prvoj crti, poput Poljske ili Finske, žele dati prednost neposrednim potrebama, čak i ako to znači kupnju od SAD-a, Južne Koreje ili Izraela. „Baltičke države vide vatru, srednja Europa vidi dim, a svi ostali ne vide ništa", rekao je jedan europski diplomat koji je želio ostati anoniman.

Trenutno previše europske obrambene potrošnje ide sporim nacionalnim prvacima. S druge strane, američko Ministarstvo obrane potiče konkurenciju kupnjom oružanih sustava od više tvrtki istodobno. Često su ti natječaji otvorenijeg karaktera: umjesto da favoriziraju određenu tehnologiju sa strogim specifikacijama, objavljuju pozive za otvorena rješenja vojnih problema.

"Morate biti spremni poremetiti sustav"

Djelomično zbog toga oko 16 posto američke vojne potrošnje odlazi na istraživanje i razvoj, u usporedbi sa samo 4,5 posto u Europi. To pomaže američkim tvrtkama da zadrže tehnološku prednost i pronađu nešto korisno i u civilnom životu.

Da bi europski napori ponovnog naoružavanja dugoročno uspjeli, prijestolnice će morati više prihvatiti nove sudionike, mnoge agilnije i tehnološki naprednije, rekao je Dan Breznitz, stručnjak za državno vođene inovacijske politike sa Sveučilišta u Torontu.

"Morate biti spremni poremetiti sustav. Morate razumjeti da će se pojaviti novi igrači, od kojih će neki postati novi divovi. A to je nešto u čemu EU, iskreno govoreći, nije baš dobra", kaže Breznitz.