OTOK Sveta Helena, smješten u Južnom Atlantskom oceanu, jedan je od najizoliranijih otoka na svijetu, udaljen oko 2800 km od obale Angole i 4000 km od obale Brazila. Njegova povijest i značaj uvelike su obilježeni otkrićem portugalskih pomoraca te kasnijom povezanošću s Napoleonom Bonaparteom, jednom od najpoznatijih povijesnih ličnosti.

Otkriće otoka Sveta Helena

Svetu Helenu otkrio je portugalski pomorac João da Nova 21. svibnja 1502. godine dok je bio u službi Portugala. Otok je dobio ime po svetoj Heleni, majci rimskog cara Konstantina Velikog, poznatoj po svojoj ulozi u pronalaženju pravog križa na kojem je razapet Isus Krist.

Datum otkrića slučajno se poklopio s blagdanom svete Helene, što je dodatno utjecalo na izbor imena. U vrijeme otkrića otok je bio nenaseljen i prekriven bujnom vegetacijom, što ga je činilo atraktivnim za pomorce kao mjesto za opskrbu vodom i hranom tijekom dugih putovanja.

Portugalski pomorci koristili su Svetu Helenu kao stratešku postaju za opskrbu tijekom svojih putovanja između Europe, Afrike i Azije. U 17. stoljeću otok su preuzeli Britanci, a Britanska istočnoindijska kompanija koristila ga je kao važnu postaju na trgovačkim rutama. Otok je postao britanska prekomorska teritorija, a njegova izoliranost učinila ga je idealnim mjestom za različite svrhe, uključujući egzil poznatih ličnosti poput Napoleona Bonapartea.

Veza s Napoleonom Bonaparteom

Sveta Helena najpoznatija je po tome što je bila posljednje boravište Napoleona Bonapartea, francuskoga cara i vojnog vođe. Nakon poraza u bitci kod Waterlooa 1815. godine Napoleon je bio prisiljen predati se Britancima. Iako je očekivao egzil u Engleskoj ili možda odlazak u Ameriku, britanske vlasti odlučile su ga zatočiti na udaljenom otoku Sveta Helena kako bi spriječile mogućnost njegova povratka na vlast ili izazivanja novih sukoba u Europi.

Dana 7. kolovoza 1815. godine Napoleon je ukrcan na brod prema Svetoj Heleni, a 16. listopada iste godine iskrcao se na otok, gdje je proveo ostatak života u zarobljeništvu.

Na otoku je Napoleon boravio u kući Longwood, smještenoj na vrhu otoka, koja je danas jedna od glavnih turističkih atrakcija povezanih s njegovim boravkom. Proveo je šest godina na Svetoj Heleni, od 1815. do svoje smrti 5. svibnja 1821. godine.

Tijekom tog razdoblja živio je u relativno udobnim, ali ograničenim uvjetima, pod strogim nadzorom britanskih vlasti. Njegovo vrijeme na otoku obilježeno je usamljenošću i razmišljanjima o prošlosti, a poznata je njegova izjava: "Umrijeti je preprosto, ali živjeti poražen i bez slave, znači umirati svaki dan."

Njegov boravak učinio je Svetu Helenu poznatom diljem svijeta, a mjesta poput Longwooda i njegova nadgrobnog spomenika i danas privlače posjetitelje zainteresirane za ovu povijesnu ličnost.

Značaj otoka danas

Iako je Sveta Helena danas poznata prvenstveno po napoleonskoj povijesti, otok krije i druge priče. Njegova izoliranost i jedinstvena flora i fauna čine ga zanimljivim za znanstvenike i turiste. Od 2017. godine otok je povezan zračnom linijom, što je olakšalo pristup ovom udaljenom mjestu, čime se povećao i turistički interes. Ipak, Napoleonova prisutnost ostaje središnja točka priče o Svetoj Heleni, čineći ovaj otok simbolom egzila i povijesnog nasljeđa.