EKSPEDICIJA Ra II, koju je predvodio norveški istraživač i antropolog Thor Heyerdahl, predstavlja jedan od najznačajnijih pothvata u povijesti pomorske eksperimentalne arheologije.

Ova ekspedicija, započeta 17. svibnja 1970. godine, imala je za cilj dokazati da su drevne civilizacije, posebice one iz doba starih Egipćana, mogle prijeći Atlantski ocean koristeći plovila od papirusne trske. Putovanje je započelo u Safiju u Maroku, a završilo na Barbadosu, pokrivajući udaljenost od približno 6100 kilometara.

Pozadina i svrha ekspedicije

Thor Heyerdahl već je stekao svjetsku slavu ekspedicijom Kon-Tiki 1947. godine kojom je pokazao da su stanovnici Južne Amerike mogli naseliti Polineziju ploveći splavom od balzamova drveta.

S ekspedicijom Ra II Heyerdahl je želio istražiti mogućnost transatlantskih kontakata između Starog i Novog svijeta prije Kolumba. Njegova hipoteza temeljila se na sličnostima između egipatskih i mezoameričkih piramida, kao i na povijesnim zapisima o plovilima od trske. Heyerdahl je vjerovao da su drevni pomorci, koristeći Kanarsku struju, mogli doploviti iz Afrike do Amerike.

Prvi pokušaj, ekspedicija Ra I 1969. godine, nije uspio jer se plovilo od papirusa počelo raspadati nakon 2700 nautičkih milja plovidbe, uglavnom zbog izostanka ključnog elementa egipatske brodogradnje – užeta koje drži krmu visoko i omogućuje fleksibilnost. Učeći iz tog neuspjeha, Heyerdahl je organizirao Ra II s poboljšanim dizajnom.

Izgradnja broda Ra II

Brod Ra II izgrađen je prema drevnim egipatskim modelima, koristeći papirusnu trsku s jezera Titicaca u Boliviji. Za razliku od Ra I, gradnju su nadzirali stručnjaci iz plemena Aymara, poznati po izradi trščanih plovila, uz savjete čadskih brodograditelja koji su poznavali slične tehnike.

Brod je bio dugačak oko 12 metara, a ključno poboljšanje bila je uporaba užeta koje je održavalo strukturu broda, sprječavajući njegovo potapanje. Plovilo nije imalo moderne materijale osim minimalne opreme poput radija za komunikaciju.

Posada i putovanje

Posada Ra II bila je međunarodna i sastojala se od osam članova:

Thor Heyerdahl (Norveška) – vođa ekspedicije, Norman Baker (SAD) – navigator, Carlo Mauri (Italija) – snimatelj, Jurij Senkevič (SSSR) – liječnik, Santiago Genovés (Meksiko) – antropolog, Georges Sourial (Egipat) – ronilac, Kei Ohara (Japan) – prevoditelj, Madani Ait Ouhanni (Maroko) – arheolog.

Većina članova posade nije imala značajno pomorsko iskustvo, osim Heyerdahla i Bakera, što je dodatno naglašavalo eksperimentalnu prirodu pothvata. Brod je isplovio iz Safija 17. svibnja 1970., slijedeći Kanarsku struju koja ga je nosila prema zapadu.

Tijekom 57 dana plovidbe posada se suočavala s olujama, oštećenjima broda i izazovima opskrbe vodom i hranom, no papirusno plovilo pokazalo se izdržljivim. Ra II stigla je na Barbados 12. srpnja 1970., dokazavši da su takva putovanja bila tehnički izvediva u drevna vremena.

Znanstveni i kulturni značaj

Ekspedicija Ra II imala je značajan utjecaj na razumijevanje drevnih pomorskih sposobnosti. Iako Heyerdahlova hipoteza o izravnom kulturnom utjecaju Egipćana na Amerike nije široko prihvaćena, ekspedicija je pokazala da su trščana plovila bila sposobna za oceanska putovanja, čime je osporena ideja da su oceani predstavljali nepremostive barijere za drevne civilizacije.

Tijekom ekspedicije posada je također prikupljala uzorke vode i izvijestila o zagađenju svjetskih mora, što je kasnije predstavljeno Ujedinjenim narodima, doprinoseći ekološkoj svijesti.

Heyerdahl je o ekspediciji napisao knjigu "Ekspedicija Ra", koja je postala svjetski bestseler, a snimke putovanja emitirane su u dokumentarcima, dodatno popularizirajući njegove ideje. Ekspedicija je učvrstila Heyerdahlovo nasljeđe kao pionira pomorske eksperimentalne arheologije.