KAD SE U listopadu prvi put nakon pet godina pojavio u javnosti, vrhovni vođa Irana, ajatolah Ali Hoseini Hamenei, poslao je nepopustljivu poruku. "Izrael neće dugo trajati", rekao je desecima tisuća pristaša u džamiji u Teheranu tijekom propovijedi u petak. "Moramo se suprotstaviti neprijatelju dok jačamo svoju nepokolebljivu vjeru", poručio je 84-godišnji ajatolah okupljenima.

Nekoliko dana ranije Izrael je ubio Hasana Nasrallaha, dugogodišnjeg glavnog tajnika Hezbollaha, bacivši goleme bombe na sjedište militantnog islamističkog pokreta u Beirutu. Atentat je za Hameneija bio osobni udarac jer je Nasrallaha poznavao desetljećima.

Izraelska zračna ofenziva protiv Irana, započeta u petak, još je jedan takav udarac. Potaknula je još veći prkos Teherana i salvu projektila i dronova prema Tel Avivu, no čini se da ništa od toga neće zaustaviti izraelske napade, piše The Guardian.

Iranska protuzračna obrana očito je neučinkovita, a koalicija islamističkih milicija koju je Hamenei izgradio kako bi ih suprotstavio Izraelu praktički je razbijena. Hamenei sada ima malo dobrih opcija, a to je situacija kakvu je ovaj oprezni, pragmatični, konzervativni i nemilosrdni revolucionar uvijek nastojao izbjeći.

Od mladog radikala do vrhovnog vođe

Rođen kao sin skromnog klerika u istočnoiranskom svetom gradu Mashhadu, Hamenei se radikalizirao u uzavreloj atmosferi ranih 60-ih godina prošlog stoljeća. Tadašnji iranski šah Mohammad Reza Pahlavi pokrenuo je veliki reformni projekt koji su uglavnom odbacili konzervativni klerici u zemlji.

Kao mladi vjerski student u Qomu, središtu teologije, Hamenei je upijao tradiciju šijitskog islama i radikalno novo razmišljanje tada nadolazećeg vođe konzervativne oporbe, ajatolaha Ruhollaha Homeinija. Do kasnih 60-ih godina Hamenei je vodio tajne misije za Homeinija, koji je bio prognan u inozemstvo, te organizirao mreže islamističkog aktivizma.

Hamenei je upijao i druge utjecaje. Iako je bio zaljubljenik u zapadnu književnost, osobito djela Lava Tolstoja, Victora Hugoa i Johna Steinbecka, mladi je aktivist bio uronjen u antikolonijalne ideologije toga doba i antizapadnjačko raspoloženje koje ih je često pratilo.

Više puta su ga zatvarale zloglasne iranske sigurnosne službe

Sretao se s misliocima koji su nastojali spojiti marksizam i islamizam kako bi stvorili nove ideologije, cijenio je djela koja su opisivala "vesternizaciju" njegove zemlje i prevodio na perzijski radove Sayyida Qutba, Egipćanina koji će nadahnuti generacije islamističkih ekstremista.

Više puta su ga zatvarale zloglasne iranske sigurnosne službe, ali Hamenei je ipak sudjelovao u masovnim prosvjedima 1978. koji su na kraju nagnali šaha da pobjegne iz Irana i omogućili Homeinijev povratak.

Kao štićenik karizmatičnog klerika, brzo se uspinjao hijerarhijom radikalnog režima koji je preuzeo vlast, a do 1981. godine, nakon što je preživio pokušaj atentata u kojem je izgubio funkciju jedne ruke, izabran je na uglavnom ceremonijalnu dužnost predsjednika.

Kad je Homeini umro 1989. godine, Hamenei je izabran za njegova nasljednika nakon što je ustav promijenjen kako bi netko s manjim klerikalnim kvalifikacijama mogao preuzeti tu ulogu, i to s mnogo većim ovlastima nego prije. Hamenei je brzo iskoristio te ovlasti kako bi učvrstio svoju kontrolu nad razgranatim i fragmentiranim aparatom iranske postrevolucionarne države.

Učvršćivanje vlasti i pragmatična strategija

Jedno od ključnih uporišta bila je Islamska revolucionarna garda (IRGC), aktivističko srce novog režima i snažna vojna, društvena i ekonomska sila. Ali Hamenei je, kao i uvijek, pazio da pronađe i druge moćne saveznike.

Tijekom 90-ih godina dodatno je učvrstio svoju vlast, uklanjajući protivnike i nagrađujući lojalne pristaše. Čak su i pjesnici koje je Hamenei nekoć navodno cijenio postali metom interesa sigurnosnih službi. Disidenti bili su progonjeni i u inozemstvu, a odnos s Hezbollahom, koji je IRGC pomogao osnovati nakon revolucije, dodatno je učvršćen.

U svakom je trenutku slijedio svoju strategiju pragmatičnog provođenja nepopustljivih načela projekta koji mu je ostavio pokojni mentor. Kad je 1997. reformistički kandidat Mohamad Hatami uvjerljivo pobijedio na predsjedničkim izborima, Hamenei mu je dopustio određenu slobodu djelovanja, ali se trudio, često i silom, zaštititi jezgru režima i njegovu ideologiju od ozbiljnih izazova.

Hamenei, međutim, nije spriječio Hatamija da neuspješno pokuša uspostaviti bolje odnose s Washingtonom nakon napada 11. rujna 2001. Isto tako, slijedeći Homeinijev primjer, odrekao se oružja za masovno uništenje.

Podupirao je i napore IRGC-a da iscrpljuje američke snage u Iraku nakon upada 2003. i širi iranski utjecaj u susjednoj zemlji. To je označilo daljnje širenje njegove strategije oslanjanja na posrednike i saveznike kako bi iskazivao moć diljem regije i prijetio Izraelu, kojeg su revolucionari 1979. prozvali Malom Sotonom u odnosu na Veliku Sotonu - Sjedinjene Američke Države.

Hamenei je bio skeptičan prema nuklearnom sporazumu koji su mukotrpno dogovarali iranski dužnosnici sa SAD-om i drugima, ali nije se protivio njegovoj provedbi 2015. godine. Analitičari raspravljaju je li nastojao obuzdati ili ohrabriti tvrdolinijaše u IRGC-u koji su gurali Iran prema stjecanju nuklearnog oružja.

Unutarnji izazovi i vanjskopolitički neuspjesi

Uzastopni valovi nemira i pokušaji reformi nailazili su na žestoku represiju, uz nastavak oštrih mjera prema ženama, homoseksualcima i vjerskim manjinama. To je, zajedno s pogoršanjem gospodarskih prilika, razočaralo mnoge nekadašnje pristaše režima i proširilo postojeće nezadovoljstvo.

U inozemstvu je Hamenei odlučio mnogo ulagati u tzv. osovinu otpora - Hamas u Gazi, Hezbollah u Libanonu, Hutisti u Jemenu i šarolika skupina islamističkih militantnih milicija u Siriji i Iraku. To se možda činilo pametnom taktikom, ali je propalo pod težinom izraelskih napada, dok je povijesni savez Irana s Damaskom okončan padom režima Bashara al-Assada u prosincu.

Živeći u kompleksu sa suprugom i djecom u Palestinskoj ulici u Teheranu, Hamenei je isticao svoj skroman način života. Neki skeptici sumnjaju je li njegovo asketstvo doista onoliko autentično koliko se predstavlja, ali njegov ugled skromnog čovjeka, što je u suprotnosti s razmetljivim bogatstvom mnogih drugih dužnosnika, u određenoj mjeri je smirio narodno nezadovoljstvo.

Više od tri desetljeća na vlasti Hamenei je nastojao manevrirati pod pritiscima suprotstavljenih sila unutar Irana, izbjegavati otvoreni rat i sačuvati Homeinijevu ostavštinu - kao i svoju vlast i vlast svojih najodanijih suradnika, naravno.

Sada je bolestan. Špekulacije o njegovu nasljedniku sve su učestalije. Jedna duga karijera bliži se kraju s najvećim izazovom starog čovjeka do sada. Brutalni čin balansiranja uskoro bi mogao završiti.