KOLIKO god da sam kritičan prema religiji, nikada je ne bih nazvao korijenom sveg zla. Postoje i svjetovne ideologije koje su potencijalno još opasnije od svih križarskih ratova i džihada zajedno. Jedna od njih postala je i pseudo-intelektualna igračka u rukama trulih bogataša kakvi su Peter Thiel, Jaan Tallin i – tko bi drugi – Elon Musk.

Na jako duge staze

Etička pozicija s kojom se oni zabavljaju zove se longtermizam. Najkraće rečeno, što god kao pojedinci ili društvo poduzimali, uvijek trebamo imati u vidu i dalju budućnost, ljude i generacije koje će doći stoljećima i tisućljećima nakon nas. 

Prvi filozof koji je pred nas stavio zadaću da budemo odgovorni prema onome što slijedi iza nas bio je Hans Jonas (Das Prinzip Verantwortung), ime koje nećete naći u Wikipedijinom članku o longtermizmu, jer njegovi autori znaju samo za ono što se događa u Engleskoj i Americi. No, daleko bilo da je Jonas longtermist u današnjem smislu te riječi. Sada su tu glavni filozofi s Oxforda i Cambridgea (onog u Massachusettsu, SAD), poput Nick Bostroma i William MacAskilla, koji se, kao i spomenuti članak u Wikipediji, nisu pretjerano zamarali proučavanjem kontinentalne etičke tradicije od Sokrata do Jonasa i Levinasa.

I dok su se veliki europski umovi znali zapetljati u prilično zamršenu terminologiju, ovi moderni filozofi su dovoljno jasni i jezgroviti da ih bez problema mogu čitati i brzo shvatiti i (kako glasi mit o njima) vječito prezaposleni milijarderi.

Vi niste bitni

Ne bi bio red da sad samo ja nešto pričam o njima, neka se oni i sami predstave vlastitim riječima. Evo što piše gorespomenuti William MacAskill zajedno s Hilary Greavesom u članku "U obranu jakog longtermizma" iz 2019. godine. "U svrhu procjene postupaka, mi možemo kao prvo jednostavno ignorirati sve posljedice u prvih 100 (ili čak 1000 godina), usredotočujući se prije svega na posljedice u još daljoj budućnosti."

Da to malo jednostavnije objasnimo: autori se zauzimaju za takozvani jaki longtermizam, odnosno, za učenje u kojemu je bitna samo daleka budućnost ("slabi" longtermizam je onaj u kojemu su važne i sadašnjost i bliska budućnost). Ono što se događa u prvih 100 ili 1000 godina nije značajno zato što bi ljudska vrsta mogla postojati još milijunima godina, pa se ne treba osvrtati na neke kratke periode povijesti.

Drugim riječima, vi i vaši unuci, praunuci i tamo negdje pedeseto koljeno – jednostavno niste bitni. Kako to zvuči shvatili su i sami autori, pa je ovaj tekst misteriozno nestao iz verzije članka objavljenog 2021. godine. Što uopće ne znači da su autori odustali od takvog razmišljanja.

Malo prekoračenje za čovječanstvo

A u skladu s već dužom tradicijom angloameričke filozofije, tu se odmah pojavljuje i neka kao matematika, za sve one koji misle da se o svemu može raspraviti kroz brojke. Nick Bostrom tako računa da je smanjenje rizika od izumiranja vrste za samo milijarditi dio milijarditog dijela od 1% zapravo značajnije od npr. spašavanja milijardu života. Ideja je da je potencijalni broj ljudi koji će ikada živjeti veći od milijuna milijardi, pa je njihova budućnost svakako bitnija od svih danas živućih ljudi.

Stoga, ako bi se kojim slučajem i dogodilo da danas pogine jedna milijarda, to bi, umuje Bostrom, bio veliki masakr za čovjeka, ali tek malo prekoračenje za čovječanstvo. Ja vam onda ne moram ni objašnjavati da je, primjerice, prema toj logici, Drugi svjetski rat bio tek negdje na razini jače prometne nesreće. Ono, sletio autobus s ceste, šesnaest poginulih, ni prvi ni posljednji put, prelazimo na vijesti iz sporta.

Opijeni milijarderi

Niti bih sebe niti vas sada zamarao neki pseudo-intelektualnim umotvorinama akademika, da kojim slučajem ta filozofija nije postala zanimljiva i privlačna milijarderima spomenutima u uvodu. Ne čudi da su od svih mogućih etičkih pozicija neki od najbogatijih (i najmoćnijih) ljudi svijeta prihvatili baš ovu, koja kao da je i napravljena za njih.

Kao prvo, onima iz digitalnog i tehnološkog sektora ova matematički zasnovana filozofija daje osjećaj intelektualne superiornosti nad tamo nekim društvenjacima koji su se ubili čitajući Spinozu i Hegela. Još važnije, njih ova filozofija oslobađa svake dužnosti prema sadašnjosti. Ako ih pitate zašto se ne bave suvremenim problemima, zašto ne pomognu ljudima koji su danas ugroženi, oni vas mogu pogledati s visine i objasniti vam da je ovo sadašnje zapravo nebitno. I da će tek ljudi za, štajaznam, pedeset tisuća godina shvatiti koliko su bili genijalni ovi naši superbogataši.

Idemo na Mars

Sada možete bolje shvatiti zašto Elon Musk toliko forsira priču o naseljavanju Marsa i prodaje maglu da će tamo do 2060. godine biti već nekih milijun ljudi. Sjećam se svojedobno računice da će za let čovjeka na Mars (i natrag) trebati nekih tisuću milijardi dolara, dok je za Obaminu zdravstvenu reformu potrošeno 900 milijuna dolara. Koliko će novaca trebati za slanje milijun ljudi na Mars (doduše, bez povratka, kako mi se čini)? I koliko će ljudi pritom izginuti, jer se radi o putovanju kojega naša tehnologija ne može učiniti sigurnim.

Svejedno, odlaskom na Mars spašavamo čovječanstvo od mogućnosti da propadne zbog neke kataklizme na Zemlji, povećavamo mu šanse za opstanak. Pa još kad se naselimo na Titan i Europu, gdje će nam biti kraj? Za nekih milijardu godina, kad Sunce bude spržilo i prožderalo Zemlju, ljudi na drugim planetima i satelitima klicat će Muskovoj dalekovidnosti. Koji je prvi shvatio da je bitnije brinuti o selidbi na Mars nego o zdravstvenoj zaštiti stotinjak milijuna Amerikanaca bez zdravstvenog osiguranja.

Stoga, ako jednoga dana čujete da je zbog neke tehničke greške u Marsovoj koloniji došlo do smrti kakvih tričavih stotinjak tisuća ljudi, nemojte očajavati, nije to ništa spram velike budućnosti ljudske vrste.

Slabiji od religije

Longtermizam je opasna ideja, prije svega zato što jasno poziva na masovno žrtvovanje za prilično nejasne više ciljeve. Zasmijalo me kad sam pročitao da je Peter Thiel poklonik filozofije Rene Girarda, očito ne shvaćajući kako je ovaj katolički teolog bio apsolutno protiv žrtvovanja ljudi.

Ipak mislim da longtermizam, nasuprot svom nazivu, neće dugo trajati. Kao prvo, iznimno je skup, niti jedan od biznismena, počevši od samoga Muska, neće uložiti jači novac u ionako beznadno koloniziranje Marsa. 

Premda longtermizam s religijom dijeli izraženu utopijsku crtu, on za njom zaostaje u tome što nas poziva na žrtvu da bismo osigurali blagodat dalekim potomcima naše vrste. To je kudikamo manji poticaj za djelovanje od religijskog obećanja da ćemo nakon podnošenja raznih žrtvi mi osobno imati vječni blagoslov, odmah nakon smrti ili Isusovog dolaska.

Jednog skoroga dana longtermizam će proći kao i svaka pomodna filozofija. A nešto malo kasnije, bit ćemo sposobniji razborito živjeti u sadašnjosti i graditi svoju budućnost bez ikakvih lažnih utopijskih obećanja.  

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala