"MNOGI kritiziraju Formulu 1 kao nepotrebni rizik, ali kakav bi bio svijet da radimo samo ono što je nužno?" pitao je jednom Niki Lauda.

Jedan od najvećih vozača u povijesti i ikona Formule 1 preminuo je 2019. u 71. godini, devet mjeseci nakon transplantacije plućnog krila. Bila je to završna utrka njega i smrti, s kojom se previše puta u životu susretao, ali ju je uvijek pobjeđivao. Do danas, kad tijelo više nije moglo izdržati.

Iako je uvijek slovio za hladnog i proračunatog tipa na stazi, Andreas Nikolaus Lauda u povijest je otišao kao čovjek koji je pomicao granice i koje nije bio ništa manje zanimljiv od, primjerice, neprežaljenog Jamesa Hunta kojemu je predao naslov prvaka 1976. godine.

Rođen 22. veljače 1949. godine u bogatoj bečkoj obitelji Lauda nikada nije želio biti ono što je njegov otac želio. Hans Lauda nadao se da će Andreas nastaviti njegovim stopama i postati biznismen i industrijalac, ali maloga to uopće nije zanimalo. Po obiteljskom imanju jurio je u malim ralicama i traktorima i svemu na četiri kotača što mu je došlo pod ruku. Sanjao je da će jednog dana biti vozač Formule 1 i najbolji na svijetu, ali nije imao nikakvu podršku obitelji. Dapače, otac Hans je vukao veze da se Nikiju onemogući bilo kakvo profesionalno utrkivanje, ali Lauda je bio tip koji je uvijek ostvario ono što je želio.

Utrkivanjem se počeo baviti bakinim novcem

Prvi trkaći automobil, Mini Cooper, kupio je novcem koji je posudio od bake, jedinog člana obitelji koji ga je podržavao. Nešto kasnije je digao kredit u banci osiguran policom životnog osiguranja kako bi si kupio mjesto u momčadi March u Formuli 2 1971. godine. Obitelj je i dalje negodovala i Niki je s njom te godine prekinuo svaki kontakt.

Na stazi se njegov talent vidio, ali nije ostvario nijedan zapaženi rezultat, zbog grozno organizirane momčadi. To ga nije obeshrabrilo pa je digao još jedan kredit i 1973. godine postao je vozač BRM-a u Formuli 1. Bio je jako brz, ali momčad je opet bila vrlo slaba, no sve se promijenilo kad je njegov momčadski kolega Clay Regazzoni otišao u Ferrari i Enza Ferrarija nagovorio da uzme i Laudu.

Zeleni pakao

U debitantskom nastupu osvojio je drugo mjesto, a u trećoj utrci u Španjolskoj je pobijedio. Završio je sezonu na četvrtom mjestu, a sljedeće 1975. godine je osvojio prvu od tri titule svjetskog prvaka. U sezoni 1976. godine Lauda je, unatoč svađi s Ferrarijevim šefovima, pobijedio na četiri od prvih šest utrka i obrana titule trebala je biti samo formalnost.

A onda je došao 1. kolovoz 1976. godine i Nürburgring.

Velika nagrada Njemačke ili Zeleni pakao, kako je stazu u Nürburgu prozvao Jackie Stewart, bila je, nažalost, utrka po kojoj je Lauda ostao zapamćen i koja mu je obilježila život. Monstruozna, 23 kilometra duga staza kroz šumu, kroz povijest je uzela više od 200 vozača, a jako je malo nedostajalo da uzme još jednog. VN Njemačke vozila se 14 krugova kroz paklene kombinacije zavoja, a Lauda je u kvalifikacijama bio odmah iza Hunta. Iako je imao jako dobru startnu poziciju, Austrijanac je pozivao ostale vozače na bojkot utrke jer su ga brinuli jako loši sigurnosni uvjeti. Nije bilo dosta vatrogasaca ni liječnika ni ekipa hitne pomoći, a Formula 1 je tih godina bila iznimno opasna.

Vozači su glasali i bojkot preglasali samo jednim glasom i utrka je krenula. U drugom krugu, na ulazu u lijevi zavoj Laudin Ferrari 312T2 je proklizao i u punoj brzini udario u zaštitnu ogradu. Od siline udarca bolid se odmah zapalio i zaustavio se nasred staze nakon čega su se u njega zabili Harald Ertl i Bertt Lunger. Njih dvojica i još dva vozača su se zaustavili i pohitali u pomoć Laudi koji je gotovo minutu sjedio u buktinji. Tijekom nesreće mu je kaciga pala s glave. Opekline su mu deformirale lice, a u 55 sekundi pakla u zapaljenom bolidu nadisao se i otrovnih plinova.

"Da sam sjedio unutra još deset sekundi, umro bih na licu mjesta", govorio je kasnije Lauda.

Ertl, Lunger i ekipa uspjeli su ga izvući nakon čega je hitno prevezen u bolnicu gdje je počela borba za život. U prvim trenucima nakon nesreće bio je pri svijesti, a onda je pao u komu.

"Kad sam došao u bolnicu, osjećao sam se jako umorno. Želio sam spavati, ali sam znao da to neće biti normalno spavanje, nego nešto drugo. Preostane ti samo borba s vlastitim mozgom. Čuješ neke zvukove i glasove, pokušavaš ih razumjeti i tako održavaš mozak na životu. Tako sam preživio", prisjetio se Lauda.

Po cijelom licu imao je opekline prvog do trećeg stupnja, zbog čega je ostatak života nosio šilterice bez kojih se nije nigdje pojavljivao. Kosa mu je bila potpuno spaljena, izgorjele su mu sve dlake na licu uključujući i trepavice i obrve, a kad ga je supruga Marlene vidjela prvi put pala je u nesvijest.

"Ljudi su bili u šoku. To me jako uznemiravalo, ali operirao sam samo oči kako bih povratio vid. Plastične operacije su dosadne i skupe, a spasili bi me samo da su mi dali neko drugo lice. Nije me bilo briga kako izgledam dokle god samo mogao funkcionirati", govorio je Lauda.

Iako je doslovno gledao smrti u oči, Niki Lauda se vratio na stazu i borbu za naslov prvaka samo šest tjedana nakon stravične nesreće. Glave omotane zavojima sjeo je u bolid u Monzi i osvojio četvrto mjesto nakon što je zbog tehničke pogreške Ferrarija startao sa zadnjeg mjesta.

"Nikad nisam razmišljao o odustajanju. Nesreća me nije iznenadila jer sam ih se nagledao u životu. Ljudi su pred mojim očima ginuli na stazi. Htio sam se vratiti i vidjeti što će biti. Lauda ne odustaje", prisjetio se nedavno Lauda.

Odustao u ključnoj utrci

A bilo je to da je James Hunt nakon pobjede na Nürburgringu slavio i u Nizozemskoj, potom na obje utrke u Sjevernoj Americi (Watkins Glen i Toronto) i na posljednju utrku u Suzuku stigao sa samo tri boda zaostatka. Mario Andretti je osvojio pole-position, Hunt je bio drugi, a Lauda treći. Na dan utrke kiša je lijevala na stazi, ali organizatori su bili odlučni da vozači startaju. Hunt je odmah preuzeo vodeće mjesto, a Lauda je u drugom krugu odustao od utrke jer je osjetio da je jednostavno preopasno. Jednom se izvukao, drugi put se nije želio kockati.

U jednoj od najdramatičnijih završnica u povijesti Formule 1 Huntu je trebalo barem četvrto mjesto za naslov prvaka, ali je u nemogućim uvjetima pao na treće pa na peto mjesto, a međuvremenu mu je pukla i guma. Vratio se iz bokseva i dva kruga prije kraja su on i Depallier prestigli Jonesa i Regazzonija koji su se borili ne za pobjedu nego da bolide održe na stazi. Hunt je na kraju bio treći i osvojio naslov s bodom više od Laude.

Neviđeni engleski plejboj James Hunt, koji je prema vlastitom svjedočanstvu spavao s više od 5000 žena, tako je osvojio svoj prvi i jedini naslov svjetskog prvaka. Bio je sušta suprotnost hladnom Laudi, a njihov odnos je sjajno prikazan u filmu "Rush" Rona Howarda.

"Poznavali smo se još iz Formule 3. Bili smo prijatelji i iznimno smo se međusobno poštovali. Često su nam se putevi križali, a on je bio strašno brz vozač. Kad je već netko drugi tad morao biti prvak, neka je bio on. Sviđao mi se njegov način života, a nešto od toga sam probao i sam. Nisam ja bio tako krut kako su me svi doživljavali, samo sam bio discipliniran. Nikad nisam pio prije utrke, ali poslije sam morao jer mi je svaka mogla biti posljednja", rekao je godinama kasnije Lauda.

Austrijanac je već sljedeće godine osvojio svoj drugi naslov svjetskog prvaka, ali do tada su se odnosi između njega i Ferrarija bili potpuno zatrovali, osobito nakon Laudina odustajanja u Suzuki. U momčad je prvo došao Carlos Reutemann, kojeg je Lauda mrzio, a nakon njega i Gilles Villeneuve, i Lauda je otišao iz Ferrarija u Brabham. Momčad Bernieja Ecclestonea nije briljirala i Lauda je 1979. godine prekinuo karijeru.

"Dosta mi se voziti u krug", rekao je Niki i krenuo u - avijaciju.

Osnovao je aviokompaniju Lauda Air koja se bavila čarter letovima, ali se 1982. godine ponovno vratio u Formulu 1, u McLaren. S momčadskim kolegom Alainom Prostom je 1984. godine vodio strašnu borbu za naslov. Francuz je pobijedio u sedam utrka, a Lauda u samo pet , ali konstantnost, hladna proračunatost i sreća donijeli su mu treći i posljednji naslov prvaka sa samo pola boda ispred Prosta.

Sljedeće sezone je imao puno odustajanja, a nakon što je u Belgiji izletio sa staze i slomio zglob, Niki Lauda rekao je - dosta. U vozačku mirovinu otišao je s tri naslova svjetskog prvaka, 25 pobjeda i 24 pole-positiona.

Obilježila ga zrakoplovna nesreća

Stazu je ubrzo zamijenio pistom i posvetio se svojoj aviokompaniji koja je sasvim dobro poslovala. Lauda je nekad i osobno upravljao zrakoplovima, a posao je vodio pedantno i lucidno, baš kao što je i vozio. Sve je bilo u redu do 1991. godine kad se njegov Boeing 767 srušio nedugo nakon polijetanja iz Bangkoka na letu za Beč. Poginula su sva 223 putnika i člana posade, što ga je slomilo. Osobno je otišao na 23 sprovoda, a nakon toga se bacio na istragu nesreće.

Istražitelji su tvrdili da su piloti mogli spasiti zrakoplov. Lauda je otišao u Boeing i na simulatoru 15 puta pokušao izbjeći nesreću, ali nije uspio. Inzistirao je na tome da Boeing prizna pogrešku, što je američka kompanija na kraju i napravila i skinula krivnju s Laude, njegovih pilota i kompanije. Utvrđeno je da su se na oko 2000 metara visine sami od sebe uključili potisnici koji se koriste za zaustavljanje zrakoplova, zbog čega se letjelica raspala i srušila.

Lauda se iste godine razveo od supruge Marlene s kojom je imao dva sina. Zakleo se da se više neće ženiti, ali se zaljubio u svoju 30 godina mlađu stjuardesu Birgit Wetzinger s kojom se oženio 2005. godine. U međuvremenu je aviokompaniju prodao Austrian Airlinesu, pa osnovao drugu, a da se mlada Birgit za njega nije udala iz interesa pokazala je godinu dana kasnije kad mu je donirala bubreg i tako mu spasila život. Uskoro su dobili i blizance, a Lauda se vratio svojoj staroj ljubavi.

Nakon što je 1993. i 2001. kratko radio u Jaguaru i Ferrariju, a u međuvremenu kao televizijski komentator, Lauda je u rujnu 2012. godine postao jedan od šefova ljudi Mercedesove momčadi i bio je ključan u dovođenju Lewisa Hamiltona.

No dok je njegova momčad dominirala na stazi, tijelo je polako gubilo posljednju, najvažniju utrku, koju je konačno izgubilo 2019. godine.