TALIJANSKI Tuttosport posvetio je veliki tekst i svoju naslovnicu Igoru Tudoru i promjenama koje je donio u igri Juventusa. "Tudorov Juventus grize", glasi naslov u talijanskim novinama. Podsjetimo, Tudor je s Juventusom u prvoj utakmici klupskog SP-a ostvario najuvjerljiviju pobjedu u deset utakmica otkako je postao trener torinskog kluba.

U Washingtonu je na startu skupine G pobijedio 5:0 Al-Ain iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. To je druga najuvjerljivija pobjeda na novom SP-u, nakon 10:0 Bayerna protiv novozelandskog Aucklanda. Nakon susreta Tudor je izjavio:

"Ova momčad ima kvalitetu i zanimljive igrače. Želimo uvijek igrati prema naprijed, napadački", rekao je, a zatim se osvrnuo na debi na Svjetskom prvenstvu klubova: "Dobar rezultat, veliko samopouzdanje za momčad, dobar početak. U prvom smo poluvremenu krenuli jako, a u drugom smo usporili zbog vrućine".

Tuttosport: Tudor izvlači Juventus iz blata, korak po korak

O Tudorovom Juventusu Talijani pišu: "Juventus sve više poprima obrise momčadi po mjeri Igora Tudora. To nije najlakši, ali je svakako najjasniji cilj koji si je hrvatski trener postavio od prvog dana.

Vidljivo je to iz njegova ponašanja - umjesto da igrače doziva imenom, koristi nadimke, stalno ih gura naprijed, podiže energiju i ritam. Uostalom, kad je preuzeo Juventus, rekao je da ga je zatekao u crnoj rupi, a sada ga izvlači iz blata, korak po korak."

Kao ključ njegovog uspjeha navode komunikaciju: "Tudoru nisu trebale motivacijske parole. Ključ svega bila je komunikacija. I to ona konkretna, taktička, s jasnim idejama i puno uvažavanja. U toj novoj verziji Juventusa igrači su iznenada shvatili da imaju pravo glasa u pripremi utakmica i da njihova analiza i prijedlozi vrijede. Bila je to i poruka o odgovornosti, ako želite biti dio sustava, morate u njega vjerovati."

"Tudorizam" u praksi: trči se puno, ali se zna zašto

"Kad je stabilnost postignuta, Tudor je krenuo u drugu fazu, nadogradnju. Unio je u Juventus ono što bi se moglo nazvati 'tudorizmom'. Tri osnovna pravila: brzo osvajanje lopte, igrač više u izgradnji napada i fleksibilnost u zadacima, ali nulta tolerancija na izostanak truda. Ukratko: trči se, ali pametno - nema rasipanja snage", nastavljaju Talijani, i zaključuju:

"U utakmici protiv Al Aina to se već moglo osjetiti. Neovisno o tome koliko je protivnik slabiji, Tudor je bio vidljivo zadovoljan. Nije riječ samo o tome da su njegove taktičke zamisli pale na plodno tlo. Igrači su ih izvodili s ritmom i preciznošću koja se ne viđa često pri kraju sezone, kad su iza njih već deseci utakmica i kad vlaga u Washingtonu iscrpljuje svaku kap energije. A sve je djelovalo lako. I to je ono što Tudor vidi kao ključ."