CAFU je rođen 7. lipnja 1970. u São Paulu. Bivši je brazilski nogometaš koji je igrao na poziciji desnog bočnog i ostao zapamćen kao jedan od najboljih igrača na toj poziciji u povijesti. S brazilskom reprezentacijom osvojio je dva naslova svjetskog prvaka i ostao jedini nogometaš koji je igrao u tri uzastopna finala Svjetskog prvenstva – 1994., 1998. i 2002. godine.

Kao jedno od šestero djece, Cafu je odrastao u siromašnoj faveli Jardim Irene u São Paulu. Sa sedam godina upisao je nogometnu akademiju, a zatim je prošao kroz mlađe kategorije klubova Nacional-SP, Portuguesa i Itaquaquecetuba. Dvije godine igrao je i futsal. Nadimak Cafu dobio je još kao dijete, po bivšem brazilskom krilnom igraču Cafuringi.

Kao dijete je dobivao odbijenice

Na početku karijere suočavao se s brojnim odbijenicama. Tijekom ranih 1980-ih nije prošao na probama u mlađim uzrastima Corinthiansa, Palmeirasa, Santosa, Atlética Mineira i Portuguesae. Priliku je dobio tek 1988. kada je ušao u juniorski sastav São Paula i iste godine osvojio juniorski turnir Copa São Paulo. Ipak, nije nastupao u seniorskoj sezoni 1989., iako je klub tada osvojio naslov u prvenstvu države São Paulo.

Cafu je seniorsku karijeru gradio u São Paulu, s kojim je dvaput osvojio Copa Libertadores i Interkontinentalni kup. Igrao je i za Zaragozu, Palmeiras, Romu i Milan. U Italiji je s Romom osvojio naslov Serie A 2001., a s Milanom je bio prvak 2004., uz osvajanje Lige prvaka 2007. godine.

Za brazilsku reprezentaciju odigrao je 142 utakmice, što je rekord među Brazilcima. Osvojio je Svjetsko prvenstvo 1994. i 2002., a 1998. je igrao u finalu. Također je bio kapetan reprezentacije na turniru 2002. u Japanu i Južnoj Koreji.

Cafu je ostao upamćen po neumornoj igri, brzini, taktičkoj disciplini i sposobnosti da jednako dobro sudjeluje i u obrani i u napadu. Njegova karijera simbolizira ustrajnost, jer je unatoč brojnim odbijenicama u mladosti uspio postati legenda brazilskog i svjetskog nogometa.