NAKON što je Rijeka pobijedila kod Hajduka 3:1 te ga tako kolo prije kraja izbacila iz borbe za naslov, u kojoj su ostali samo Rijeka i Dinamo, puni Poljud je počeo skandirati "Rijeka, Rijeka".

Ovo nije vijest iz budućnosti, sutra poslije 20:30, nego ono što se dogodilo prije 26 godina, 23. svibnja 1999. Nakon što je u 68. minuti Barnabas Sztipanovics zabio za nedostižnih 3:1 za goste, a nešto kasnije budući HDZ-ov ekonomski stručnjak Goran Marić označio kraj utakmice, više od 40 tisuća gledatelja na Hajdukovu stadionu "od dva zla odabralo je manje".

Navijači Hajduka ne vole Rijeku, ali Dinamo im je ipak omraženiji

Ovim porazom kolo prije kraja Lige za prvaka postalo je jasno da njihov klub neće biti prvak, pa je hajdukovcima manje mrsko bilo da to postane Rijeka nego omražena i od sudaca protežirana režimska Croatija, u što su Vrhovnik Franjo Tuđman i njegovi izvršitelji s dvora pretvorili Dinamo.

Sada, 26 godina kasnije, Rijeka opet dolazi na Poljud kolo prije kraja u finišu prvenstva i troboja za naslov. No ovaj put je ta borba za titulu zapravo dvoboj. Dinamo se nada da će vodeća Rijeka, koja ima bod više, kiksati u preostala dva kola, prije svega sutra kod Hajduka, a aktualni prvak dobiti obje utakmice i tako opet osvojiti titulu. I Hajduk ima šansu za naslov, ali samo teoretsku jer ima pet bodova manje od Rijeke i četiri manje od Dinama. 

Poljud '99. kao protiv Dinama '90. ili Varteksa '96.: Ne protiv Hajduka, ali za njegova protivnika

Vrućeg dana u proljeće '99. došlo je do raritetne scene. Na istom mjestu se u ožujku '90. u sličnoj situaciji moglo čuti skandiranje domaćih navijača Dinamu koji je pobijedio u derbiju, a sve kako bi uzeo titulu ispred mrske Zvezde ili u lipnju '96., kada je u zadnjem kolu pola Poljuda navijalo ako ne protiv Hajduka, onda svakako za Varteks, koji bi pobjedom u Splitu postao prvak ispred Croatije, neovisno o njezinu rezultatu kod Zagreba.

Ali, dok je na ove obje utakmice za Hajdukove protivnike zbog "višeg cilja" navijao veliki broj njegovih navijača tijekom spomenutih utakmica, nikad kao ovog dana protiv Rijeke, ali nakon susreta, nisu bili toliko brojno ujedinjeni u želji da samo "oni" ne budu prvaci, pa makar to značilo da će pokal na prilično omraženu Kantridu.

Rijeka ne bi došla korak do naslova da je nije vodio Tuđmanov čovjek od najvećeg povjerenja

Ali ni mogućnosti (na kraju ipak nerealizirane) da tamo završi ne bi bilo da nije bilo počasnog predsjednika Croatije i apsolutnog vladara Hrvatske, jer Hrvoje Šarinić godinama je bio čovjek od najvećeg Tuđmanova povjerenja.

Tijekom rata zadužen za pregovore s Miloševićem i pobunjenim Srbima, a dvije godine prije nego što je počelo prvenstvo u čijem se klimaksu na Poljudu sastaju Hajduk i Rijeka, bio je na vrhuncu moći, kao predstojnik Ureda svemoćnog predsjednika države, "jedini koji je kod Tuđmana ulazio bez kucanja".

Tako pozicioniranom Šariniću nije bilo teško napuniti blagajnu Rijeke do te mjere da je došlo do nezamislivog, da se naizgled ravnopravno bori s dvorskim Dinamom za naslov prvaka.

Ali tu je bila kvaka jer Šarinić, koji je prvi čovjek Rijeke postao po političkoj liniji, zbog te crte nije mogao sa svojim klubom prvi prijeći ciljnu ravninu u HNL-u. Posebno nakon što se godinu prije ove, 1999., razišao s Tuđmanom, koji je u sukobu između Šarinića i Ivića Pašalića odabrao potonjeg, pa je napustio dužnost na dvoru.

Hajduk i Rijeka igraju "za prvaka", ali o tome je već odlučio vladar na čijem dvoru više nije bilo Riječanina

Ako mislite da je ovo previše politike za jedan tekst o sportu, ne zaboravimo u kojoj državi živimo, posebno u kojoj smo živjeli, jer vladar kojem je Šarinić bio prvi među dvorjanima u Hrvatskoj je odlučivao o baš svemu: gradonačelniku Zagreba iako je njegova stranka te izbore izgubila, glavnim urednicima tada malobrojnih i puno više nego danas utjecajnih medija, imenu i budžetu najjačeg nogometnog kluba u državi, te što je za rasplet ovog prvenstva bitno - šefovima brojnih i moćnih tajnih službi.

Šarinić, koji je godinama ranije "komunističku" i "crvenu" Rijeku pokušao pripitomiti HDZ-ovskim metodama instalacije stranačkih poslušnika na vodeća mjesta ključnih gradskih i regionalnih tvrtki, kako bi ih oni onda upropastili, ili pak tiskanjem propagandnih listova kao konkurencije "komunističkim" i "crvenim" novinama koje se jedino u Rijeci čitaju, sada potpuno mijenja kaput.

Ako mislite da je apsurd što čovjek koji je bio prvi Tuđmanov dvorjanin, nakon uvrijeđenog odlaska s dvora zato što kralj ima novog ljubimca, sada staje na čelo hrvatskog nogometnog pokreta otpora tom istom vladaru i dvorskom klubu, onda se opet sjetimo u kojoj državi živimo i u kakvoj smo živjeli. Kao što onda ne bismo smjeli previše zamjerati Riječanima što su zaboravili tko im je omogućio da se barem na par kola Lige za prvaka nađu na vrhu SHNL-a.

Počasni predsjednik Croatije i stari HDZ bili su na zalasku, ali je odanost policije i tajnih službi režimu slijepa i neupitna

Tog vrućeg proljeća 1999. Tuđman i njegova prva inkarnacija HDZ-a bili su na zalasku nakon deset godina svevlasti, ali je njihov stisak još bio itekako jak, a odanost policije, vojske i, ponavljamo, tajnih službi takvom režimu, slijepa i neupitna. Pamte to dobro mnogi BBB iz tog vremena, a ne samo Riječani kojima je "oteto prvenstvo".

Poljud, svibnja 1999.: Preko 40 tisuća na tribinama, masa provalila na istok, mnoštvo nije uspjelo ući

Eto nas dakle 23. svibnja 1999. na punom Poljudu, pred više od 40 tisuća gledatelja, koji su za karte nekoliko dana ranije čekali satima i koji su pred utakmicu provalili na istok stadiona, iznervirani čekanjem i gužvama, a zbog svega ovoga nekoliko tisuća gledatelja nije uspjelo ući na tribine.

Troboj u kojem je Rijeka najbolje stajala

I tada je na vrhu bila ista trojka kao i danas, ali u proljeće '99. bilo je puno neizvjesnije, jer dva kola prije kraja Rijeka u Split dolazi kao vodeća na tablici s 40 bodova, dok Hajduk i Croatija imaju po 39.

Sva tri kluba dakle mogu osvojiti naslov, ali i tada, kao i sada, jedino Rijeka odlučuje sama o svojoj sudbini, točnije s dvije pobjede, poljudskom i u zadnjem kolu na Kantridi protiv Osijeka, po prvi put u povijesti postaje prvak.

Tafra zaustavio lavinu s tribina i valove na terenu

Hajduk je nošen bijelom lavinom s tribina nasrnuo na Rijeku, čija vrata odlično čuvao Đoni Tafra. Gosti su poveli nakon kornera i loše reakcije Hajdukove obrane i Božidar Čačić u 13. minuti donosi prednost Rijeci.

Hajduk se ne predaje, Nenad Pralija je iznudio kazneni udarac, ali Tomislav Erceg loše puca i omogućava Tafri da nastavi s herojstvima na golu Rijeke. Ni to nije obeshrabrilo domaćine, jer pet minuta prije kraja prvog dijela Darko Miladin zabija s preko 20 metara za izjednačenje. Na odmor se ipak odlazi s još jednom prednošću Rijeke - Pletikosi glavom zabija Admir Hasančić.

Poljud kliče Rijeci

Tafra i u drugom dijelu brani čuda, a Sztipanovics u 68. minuti postavlja konačnih 1:3, nakon čega slijedi ne samo slavlje par stotina pripadnika Armade na jugu u istom klupku s njihovim ljubimcima na ogradi, nego i skandiranje cijelog Poljuda "Rijeka, Rijeka".

Riječko slavlje preselilo se i u svlačionicu Poljuda, gdje je mecena Šarinić uhvaćen kako zajedno s igračima pjeva "Vrati pare Ankice, za djecu Hrvatske", poznatu rugalicu tada upućenu prvoj dami, koja je, sumnjalo se, preko istoimene humanitarne zaklade stekla protupravnu imovinsku korist.

Ustvari, bio je to slogan u privatizaciji i pretvorbi opljačkanog naroda koji se gorkoslatko pjevušio usmjeren protiv pokreta na vlasti. Tjedan dana kasnije Rijeka je na krcatoj Kantridi morala pobijediti Osijek, ali to nije smjela. Tako je prvak postala Croatija/Dinamo.

Sastavi na utakmici Hajduk – Rijeka 1:3, 23. svibnja 1999.

HAJDUK

Pletikosa - Vuković, Bulat, Biliškov - Miladin, Lalić, Pralija, Leko, Šerić - Vučko, Erceg.

RIJEKA

Tafra - Milinović, Ivančić, Mijatović - Čačić, Musa, Brajković, Agić, Višković - Sztipanovics, Hasančić.