ZLATKO KRANJČAR, poznat kao Cico, rođen je 15.11.1956. godine, a umro je 1.3.2021. godine. Dinamova igračka i trenerska legenda je kao nogometaš klub svog života vodio do legendarnog naslova prvaka Jugoslavije 1982., a 1998. kao trener mu je donio prvi plasman u skupinu Lige prvaka i dvije duple krune.

Ostvario je povijesne uspjehe kao igrač i trener

Osam godina kasnije kao izbornik Hrvatske s reprezentacijom je izborio odlazak na SP. Od njegovih povijesnih uspjeha mora se navesti i osvajanje hrvatskog naslova sa Zagrebom 2002. To je bio prvi put da je titulu SuperSport HNL-a osvojio klub koji nije Hajduk ili Dinamo.

Cico je bio doslovno simbol Dinama, kluba u kojem je igrao od 1966. do 1983. godine. Toliko je značio Dinamu i njegovim navijačima da je po uzoru na njegov lik napravljena službena klupska maskota.

U proljeće 1982. godine, nakon dugih 24 godine čekanja, Dinamo je ponovno postao prvak Jugoslavije. Ključnu ulogu u ovom povijesnom uspjehu odigrao je Cico, čiji su golovi donijeli presudne bodove. Dinamo je te sezone briljirao pod vodstvom legendarnog trenera Ćire Blaževića.

Zabio Željezničaru u kultnoj utakmici

Momčad predvođena kapetanom Velimirom Zajecom dominirala je ligom, a Kranjčar se istaknuo kao jedan od najvažnijih igrača. Iako u jesenskom dijelu sezone nije dao gol, Cico je eksplodirao u proljeće. Vrhunac sezone dogodio se 18. travnja, kada je Dinamo pred 50.000 gledatelja na Maksimiru ugostio sarajevski Željezničar.

Cico je postigao gol u pobjedi 2:0, čime je Dinamo i matematički osigurao naslov. Cico je te sezone zabio ukupno 12 golova, sve u proljetnom dijelu prvenstva. Njegov doprinos bio je ključan za osvajanje titule, koja je na kraju pripala Dinamu s pet bodova prednosti ispred drugoplasiranog Hajduka.

Ovaj naslov ostao je posljednji koji je Dinamo osvojio u bivšoj državi, čime je Kranjčar dodatno učvrstio svoj status klupske legende. Osim što je bio i ostao legenda Dinama, isti status uvijek je imao u bečkom Rapidu, u kojem je igrao po odlasku s Maksimira do kraja profesionalne karijere 1990.

Zabio je preko 250 golova, ali za reprezentaciju je nastupio samo 11 puta

Napadač Dinama bio je ključan prilikom osvajanja jednog prvenstva i dva kupa Jugoslavije, dva austrijska naslova i tri kupa te dolaska do finala Kupa pobjednika kupova. Iako je zabijao stalno, i to na velikim utakmicama, izbornici bivše države nisu ga cijenili, pa je samo 11 puta nastupio za Jugoslaviju.

Zato je nakon završetka profesionalne karijere, u 34. godini, doživio veliku počast da kao kapetan predvodi Hrvatsku u njenoj prvoj utakmici, protiv SAD-a na Maksimiru 1990. 

Kranjčar je trenersku karijeru započeo u bečkom Wienerwaldu, nakon čega je vodio Austriju iz Klagenfurta, Segestu iz Siska, Linz, Slaven Belupo, Samobor, Dinamo, egipatski El Masry, Muru, Marsoniju, Zagreb, Rijeku, Al-Shaab iz Emirata, Croatiju iz Sesveta, slovačku Dunajsku Stredu, Persepolis, Pirouzi i Sepahan iz Irana, mladu reprezentaciju te zemlje, Crnu Goru i Al-Ahli iz Katara.