U EMISIJI Nedjeljom u 2 govorila je spisateljica i motivacijska govornica Kristina Kuzmič: "Imala sam divno djetinjstvo u Osijeku i prelijepa su sjećanja. Nikada nisam mislila da ću napisati knjigu, ali kada sam dobila priliku, osjećala sam da trebam to učiniti."

Iz Osijeka je otišla u Ameriku za vrijeme rata i, kako kaže, pokušala se prilagoditi, ali je osjećala krivnju. Na pitanje kako su je prihvatili u SAD-u, kazala je kako je na početku bilo loše, bila je ljudima čudna, imala je "akcent" i teško joj je bilo naći prijatelje.

"Uklopila sam se u dramsku grupu u srednjoj školi i tu je zapravo bilo super ako si drugačiji, i to mi je pomoglo", naglasila je. "Kada je moja obitelj odlučila da se vrati u Hrvatsku, ja sam bila na fakultetu, udala sam se i imala djecu te sam ostala u Americi", rekla je.

Razvod i samohrano roditeljstvo

Istaknula je kako je u prvoj godini braka odlučila da on nije zdrav i da treba otići iz njega. Ali tada je saznala da je trudna i sama sebi rekla da njezino dijete neće odrastati u domu s rastavljenim roditeljima. Nakon toga se rodilo i drugo dijete, a onda je nakon godinu i pol shvatila da se treba rastati.

Kao samohranoj majci u SAD-u joj je bilo teško i od muža nije htjela tražiti novac. Nije imala svoj stan, već samo sobu u kojoj je bio krevet na kat za djecu, a ona je spavala na podu.

"Meni je bilo najteže što sam se potpuno mrzila, osjećala sam se kao najgora mama i da moja djeca zaslužuju bolje. Gledala sam druge obitelji kako žive, a ja svojoj djeci to ne mogu priuštiti. To je stvar koja me trenutno motivira u svemu što radim i želim motivirati roditelje koji osjećaju da nisu dovoljno dobri za svoju djecu", istaknula je.

Rekla je i kako je prolazila kroz depresiju, ali je s vremenom promijenila način razmišljanja i počela sebe gledati u pozitivnijem svjetlu – više se nije doživljavala kao loša majka. Htjela je volontirati, ali mnoge skupine kod kojih je mogla volontirati su joj rekle da to ne može činiti s malom djecom, međutim, ona je odlučila da će sama to činiti.

"Pitala sam se što ja znam i sjetila se da znam kuhati, skuhati dobro s malo novca", rekla je. Odlučila je poslati poruku svim svojim prijateljima u Los Angelesu i reći kako će svaku srijedu navečer napraviti večeru te neka dovedu svakoga tko može.

"Tu prvu večer sam nahranila 30 ljudi. To je bio mali stan. Neki su vani stajali s tanjurom jer nije bilo mjesta. Ti ljudi su mi se zahvaljivali. Kada je zadnja osoba otišla, rasplakala sam se i shvatila da i kada nemam ništa, imam nešto dati", rekla je.

Naglasila je kako je više od godinu i pol dana radila humanitarne akcije i ljudi su donosili hranu, a to je za nju, kako kaže, bio lijek. Ističe kako je imala tri posla, a mogla je raditi samo kada su djeca bila s tatom ili joj je pomogla neka prijateljica, jer nije imala novaca za dadilju.

Suradnja s Oprom

"Moj novi partner me pitao što želim sa svojim životom i rekla sam da želim podijeliti kuhanje na YouTubeu", rekla je. Jedna joj je žena rekla kako se mora prijaviti na Oprah Winfrey show što je i učinila. Kada ju je dva dana kasnije nazvao producent, mislila je da je to šala.

"Sedam tjedana smo živjeli u izolaciji. Uopće nisam mogla vjerovati da ću pobijediti", naglasila je. Kristina je kazala kako je cijelo to vrijeme njezin drugi muž brinuo o djeci. I u najtežim trenucima kazao je kako zauvijek želi biti uz nju i djecu.

"Oprah mi je rekla, ostani autentična. Ja sam rekla producentima to, ali se oni nisu složili", govori. "Ja imam motivaciju za sve što sada radim, želim biti ono što je meni trebalo kada sam bila na dnu i zato sam počela govoriti o roditeljstvu, mentalnom zdravlju", istaknula je.

Rekla je kako na Facebooku ima najviše pregleda svojih videa. "Jedina mi je granica da o ljudima neću pričati bez njihovog dopuštenja", kazala je. Naglašava kako ona ne daje savjete jer nije psihijatar, već je, kako kaže, mama i žena koja je imala puno poteškoća i koja to želi podijeliti sa svima.

"Moji pratitelji me ne prate jer misle da ću im riješiti probleme, već zato što se osjećaju manje sami", govori. Smatra da je majčinstvo teži posao nego je mislila, ali i divniji.

"Pitala sam sina je li htio sebi oduzeti život, on mi je to potvrdio"

Priča kako je primijetila promjene kod sina koji je tada imao 13 godina, ali kako kaže, to nisu bili samo tinejdžerski simptomi. On se nije odvajao samo od mame i tate, već i od svega što mu je prije donosilo sreću, kaže.

"Pitala sam ga je li si htio oduzeti život i on mi je to potvrdio. Cijeli svijet mi se kao roditelju promijenio kada sam to čula. Svakodnevno sam živjela u strahu, a kasnije sam saznala da je imao plan i njegova se depresija i anksioznost manifestirala kao bijes", govori.

"On se derao i imao je problema, drogirao se, a učitelji su na njega gledali kao na zločesto dijete, a ja sam znala da je on dijete koje pati", rekla je Kuzmič. Kazala je kako je smatrala sinovu situaciju kao problem, a to je za njega bilo rješenje za depresiju i anksioznost.

Rekla je kako je njezin sin išao u školu samo kako bi kupio drogu. Ukazala je i na to da se neka djeca u depresiji ne ponašaju kao njezin sin. "Neki se ponašaju kao savršeni, ali isto pate i to je strašno."

"Kada sam doznala dijagnozu djeteta, bila sam na neki način sretna jer se nešto doznalo. Bila sam naivna jer sam mislila da će on ići kod psihijatra i psihoterapeuta i sve će biti bolje, ali nije tako s mentalnim zdravljem. Kad god je jedan dan bilo bolje, idući dan je bio puno lošiji", naglasila je Kristina.

Dodaje kako je droga bila za njezina sina terapija za depresiju. "Kada je imao 15, 16, 17 godina, svake sam noći ulazila u njegovu sobu i gledala diše li jer sam se bojala da nije živ. Živjela sam u strahu, bila sam izgubljena i shvatila sam da moram sebe popraviti", rekla je.

Naglasila je kako joj je bilo važno da njezin sin zna kako ga ona voli čak i kad se njegova depresija pokaže kao bijes, čak i kada se dere na nju. "Često je bio grub prema meni i jednom sam pozvala policiju. Odvezli su ga na psihijatriju", rekla je i dodala kako je sve to pretočila u svojoj knjizi.

Kaže kako je morala naučiti da kada se on dere na nju i govori joj ružne stvari, da on ustvari govori "mama, pomozi mi".

Savjetodavnu pomoć suicidalne i depresivne osobe mogu dobiti na više mjesta. U Republici Hrvatskoj postoji nekoliko brojeva telefona za psihološku pomoć:

Centar za krizna stanja i prevenciju suicida: 01 2376 335 (radi od 0 do 24 sata)

Plavi telefon: 01/4833888 ([email protected])

Psihološki centar TESA: 01/4828888 ([email protected])