ČETIRI bivša šmokljana a sada "predsjednika svjetske tehnologije na planini Techmore", kako se sami tituliraju, uz šalu i pošalicu promatraju kako u plamenu nestaje svijet kakav poznajemo. Napola u šali, a napola ne, planiraju ga osobno preuzeti, a zatim, da bi im to lakše pošlo za rukom, smišljaju plan kako ubiti onoga među njima koji nije oduševljen tom idejom – tako otprilike glasi siže najnovijeg filma o kojemu ovih dana svi pričaju, Mountainhead ili hrvatski Na vrhu.

Jesse Armstrong ovoga je puta razočarao

Njegov autor nevjerojatno je kreativan i uzbudljiv scenarist te showrunner sjajne britanske serije Nasljeđe (Succession) o kojoj su također posljednjih nekoliko godina svi pričali. Posve opravdano jer riječ je o jednoj od onih rijetkih milestone serija koja je i tematski i estetski iskočila iz mainstreama streaming platformi. Doduše, Nasljeđe se pojavilo još dok je to bio onaj stari kreativni HBO, a prije nego što je postao HBO Max, odnosno samo Max, odnosno uskoro ponovo HBO Max. Uglavnom, ono što hoću reći je da nema toga tko drži do sebe a da nije s nestrpljenjem iščekivao što je to novo pripremio Jesse Armstrong. I, po svoj prilici, se razočarao.

Film ima jednostavan setting, četiri novotehnološka mogula i multimilijardera (dobro, ako ćemo biti sitničavi, jedan od njih tek je polumilijarder) odluče provesti vikend u planinskoj megakul kućerini jednog od njih, baš ovog da tako kažemo najsiromašnijeg, i neopterećeno se zabave. Bez ića, pića i žena. 

Ipak, čini se da iza ideje o zabavi neopterećenoj poslom svatko od njih ima neku skrivenu agendu. Najuspješniji i najbogatiji Venis (Cory Michael Smith), kojega je najlakše opisati kao kombinaciju Elona Muska i Marka Zuckerberga, suočava se s nezgodnim nuspojavama upgradea svoje društvene mreže koja sada omogućava korisnicima jednostavnu i brzu produkciju deep fake vijesti, što u kratkom roku dovodi do niza incidenata, katastrofa i kriza koje prijete raspadom svjetskog poretka. 

Venis bi stoga želio kupiti AI aplikaciju najmlađeg člana ekipe, Jeffa (Ramy Youssef), koja omogućava filtriranje autentičnog od lažnog sadržaja, no Jeff se pokazuje kao iznenađujuće moralno skrupulozan te ne pristaje na ucjene. Souper (Jason Schwartzmann) se pak nada da će jednoga od njih uspjeti navući na investiciju za svoju aplikaciju za meditaciju i wellness kako bi i on konačno postao jednorog, odnosno preskočio vrijednost od jedne milijarde dolara.

Randall (Steve Carell), četvrti i najstariji, taktizira, no jasno je da traži priliku za sebe, za početak kako da zadrži ugroženu poziciju drugog najbogatijeg među njima, ali i da se prikloni onome tko ima najviše šanse da mu u što kraćem roku osigura prijelaz u bioničko stanje, što mu je s obzirom na uznapredovali stadij raka dosta privlačna opcija.

U Mountainheadu nitko nije zanimljiv

Ovako prepričan setup činio se kao zicer za scenarista i redatelja Jesseja Armstronga koji je u Nasljeđu pokazao da svoje gađenje i prijezir prema bogatašima zna kanalizirati u atraktivan, inteligentan i jedinstven televizijski proizvod, no čini se da je i sam Armstrong pomislio kako će to biti pis of kejk. I zeznuo se.

Ako zanemarimo razlike u storytellingu serije i filma, koje također idu u korist serije, ključna razlika između Nasljeđa i Na vrhu jest u karakterizaciji likova: vjerojatno nikad u povijesti televizije nismo imali prilike vidjeti na jednom mjestu takvu galeriju odvratnih, nemoralnih, bešćutnih, često glupavih i bez iznimke gramzivih egomanijaka kao što je to bilo u Nasljeđu, no trik je u tome što je većina od njih istovremeno nevjerojatno zanimljiva, privlačna, seksi i duhovita. 

Beskrupulozni stari Logan Roy koji o svojoj djeci misli gore i od nas, psihički sjebani Kendall, neodrasli i nedorasli Roman tinejdžerski opsjednut seksom i prostotama te seksepilna i ambiciozna kučka Shiv, kao i njezin glupavi i genijalno odglumljeni suprug Tom Wambsgans. Ma gledao bi ih još toliko sezona koliko ih je i snimljeno, što god da radili ne bi mi ih bilo dosta. 

Nasuprot tome, četvorice tehno mogula – boljševika novog tehnološkog svjetskog poretka kako ih sarkastično naziva Randall – bilo mi je navrh glave već na pola filma. Problem je što, za razliku od ekipe iz Nasljeđa, nitko od njih nije ni zanimljiv, ni seksi, oni su samo basnoslovno bogati i jednako toliko nezreli i antipatični egomanijaci. 

Nevjerojatno da je Jesse to previdio, no s druge strane, treba imati razumijevanja i za njega: iako ovo nije film s ključem, nije baš ni da ključ za njega nije potreban, što se pokazalo kao otežavajuća okolnost jer nije lako kreirati zanimljive, višedimenzionalne likove s makar kakvom humanističkom crtom ako pred očima stalno imaš tipove poput Elona Muska, Marka Zuckerberga, Sama Altmana ili Petera Thiela. 

Film nije toliko loš, ali serija je stvorila velika očekivanja

Čini se da je Armstrong pri tome i sam zapao u svojevrsni egotrip pa je film odlučio režirati vlastoručno te si tako izbio i drugu polugu koja Nasljeđe čini superiornim u odnosu na Na vrhu. Naime, zahvaljujući redateljskom konceptu za koji je u najvećoj mjeri zaslužan Mark Mylod, čovjek s iskustvom iz Igara prijestolja, Nasljeđe karakterizira vrlo prepoznatljiv režijski stil začudnog kadriranja, specifičnog ritma dijaloga, vizualno rafiniranog stila te unikatne upotrebe glazbe s jakom dramskom punktuacijom.

U Mountainheadu je Armstrong preuzeo tek ponešto od toga, npr. donekle način kadriranja, no bez onih suludih zumova i brišućih panorama, te upotrebu glazbe, ali retorički diskretnije pa se stilski približio srednjostrujaškom nultom filmskom pismu. Ono što je preostalo jesu inteligentni, sarkastični dijalozi i odlični glumci u prilično redundantnoj satiri na račun novopečenih vladara svijeta iz Silicijske doline. 

Uostalom, odavno je Mike Judge (Beavis and Butt-Head, Silicijska dolina) ustvrdio kako u njoj "svi govore o spašavanju svijeta, ali većina samo želi zaraditi milijarde dok piju kombuchu i igraju ping-pong u uredu", a Armstrong tome i ne dodaje baš mnogo toga novoga.

Ok, nije Mountainhead toliko loš film koliko je Nasljeđe dobra serija koja stvara prevelika očekivanja, ili drugim riječima, to je serija koja je toliko visoko postavila letvicu da je sada više ni njezin autor ne može preskočiti. A ovdje se morao čak i malo sagnuti ne bi li prošao ispod nje.

Ocjena: 6.5/10