NESLUŽBENO doznajemo da se Tinu Šlogaru i još petorici uhićenih na teret stavlja šverc golemih količina marihuane, ali jednome od njih i "probni" šverc nekoliko desetaka kilograma tzv. crnog kokaina.

To je prvi put da je takvo nešto evidentirano kod nas. Otud i policijski naziv za akciju "Karbon".

Crni kokain (eng. black cocaine) je oblik kokaina koji je kemijski izmijenjen kako bi se prikrila njegova prava namjena i olakšalo krijumčarenje. Za razliku od klasičnog kokaina, koji je bijeli prah, crni kokain može biti tamne boje, nalik ugljenu, tinti, plastici ili čak tekstilu. Ova metoda krijumčarenja koristi se kako bi se droga lakše prokrijumčarila preko granica, izbjegavajući detekciju standardnim policijskim metodama.

Kemijska transformacija kokaina u neprepoznatljiv oblik

Crni kokain nastaje tako što se kokain miješa s raznim kemikalijama i tvarima koje mu mijenjaju boju i kemijska svojstva. Najčešće se koristi kombinacija organskih i anorganskih spojeva, poput željeznog oksida, ugljena, ili drugih tamnih pigmenata.

Ponekad se kokain ugrađuje u materijale poput plastike, tkanine ili papira. U ovom obliku, kokain je teško prepoznati čak i sofisticiranim uređajima za detekciju.

Krijumčarenje u svakodnevnim predmetima

Krijumčari koriste crni kokain kako bi ga sakrili u svakodnevnim predmetima, poput umjetničkih slika, komada namještaja, odjeće, obuće, pa čak i u tintama ili bojama. Nakon što crni kokain stigne na odredište, stručnjaci koriste posebne kemijske procese da bi ga "izvukli" i vratili u izvorni, čisti oblik kokaina, spreman za daljnju distribuciju ili prodaju.

Crni kokain predstavlja ozbiljan izazov za carinske službe i policiju, jer ga je teško otkriti bez specijaliziranih kemijskih analiza. Osim toga, kemikalije koje se koriste za njegovu izradu mogu biti vrlo toksične, što predstavlja dodatnu opasnost za one koji dolaze u kontakt s njim, bilo tijekom krijumčarenja ili prilikom "vađenja" kokaina iz smjese.

Povijest "crnog kokaina" seže do 80-ih i Pinocheta

Prema izvještajima stranih medija, tijekom sredine 1980-ih čileanski diktator Augusto Pinochet navodno je naredio svojoj vojsci izgradnju tajnog laboratorija za proizvodnju tzv. crnog kokaina. Cilj je bio razviti oblik kokaina koji bi bio teško otkrivljiv tadašnjim metodama policije i carine, čime bi se droga lakše krijumčarila u Ameriku i Europu.

Ova inovacija omogućila je krijumčarima da kokain kemijski prerade i prikriju njegovu pravu prirodu, najčešće ga maskirajući kao ugljen, tintu ili druge materijale, što je otežavalo detekciju na granicama.

Također se navodi da je Pinochetova vojska bila izravno uključena u razvoj ove metode, a laboratorij je bio zamišljen upravo kako bi se izbjegla detekcija od strane međunarodnih tijela za provedbu zakona. Ova tvrdnja temelji se na izvještajima iz tog razdoblja i svjedočenjima bivših pripadnika čileanske vojske i obavještajnih službi.

Iako su Pinochet i njegov sin kasnije negirali osobnu umiješanost, optužbe o povezanosti režima s ilegalnom proizvodnjom i trgovinom crnim kokainom pojavljuju se i u svjedočenju bivšeg šefa tajne policije Manuela Contrerasa, ali ih čileanski sudovi nikada nisu u potpunosti istražili niti potvrdili.