FILMSKI kritičari i šira publika često gledaju filmove iz različitih perspektiva. Dok kritičari analiziraju postupke redatelja, scenarij, ritam i formalne elemente, prosječni gledatelji nerijetko traže emocionalnu povezanost, originalnost i atmosferu koja će ih pratiti dugo nakon odjavne špice.

U toj disonanci mišljenja ponekad ostanu naslovi koji su nakon premijere dočekani s podsmijehom, ali s vremenom su postali kultni i pronašli svoju publiku. U nastavku predstavljamo deset filmova koji su dokaz da loše ocjene kritičara na stranici Rotten Tomatoes, ne znače nužno da je riječ o filmovima koji nisu kvalitetni.

1. Tijelo lijepe Jennifer (Jennifer's Body, 2009)

Ocjena na Rotten Tomatoesu: 46%

Redateljica Karyn Kusama i scenaristica Diablo Cody udružile su snage u filmu koji je u vrijeme izlaska pogrešno prezentiran kao tinejdžerski horor za mušku publiku, a zapravo je riječ o subverzivnoj feminističkoj horor-komediji s elementima satire.

Radnja prati Jennifer Check (Megan Fox), popularnu srednjoškolku koja nakon nasilnog okultnog rituala postaje demonsko biće gladno muških žrtava. Njezina najbolja prijateljica Needy (Amanda Seyfried) pokušava otkriti što se dogodilo s Jennifer i zaustaviti niz ubojstava.

U vrijeme izlaska publika nije razumjela film, djelomično zbog marketinške kampanje koja je seksualizirala glavnu glumicu i potpuno zanemarila tematske slojeve. Danas, zahvaljujući reinterpretaciji feminističke kritike i generaciji koja je odrasla s filmom, Tijelo lijepe Jennifer smatra se pretečom modernih žanrovskih propitivanja ženskog identiteta i seksualnosti.

2. Kraljevstvo nebesko (Kingdom of Heaven, 2005)

Ocjena na Rotten Tomatoesu: 39%

Povijesni spektakl Ridleya Scotta smješten je u doba križarskih ratova i prati Baliana od Ibelina (Orlando Bloom), francuskog kovača koji nakon obiteljskih tragedija postaje ključna figura u obrani Jeruzalema. U filmu također glume Eva Green, Jeremy Irons, Brendan Gleeson te Edward Norton kao karizmatični kralj Balduin IV.

Iako vizualno impresivan, film je bio kritiziran zbog nedostatka emocionalne dubine i površnog prikaza kompleksnih povijesnih tema. No, kasnije je redateljska verzija, u trajanju od gotovo tri sata i deset minuta, potpuno promijenila percepciju filma. Kritičari i gledatelji tada su ga počeli smatrati jednim od najambicioznijih epskih filmova 21. stoljeća.

3. Magija (Practical Magic, 1998)

Ocjena na Rotten Tomatoesu: 24%

Romantično-fantastični film na temelju romana Alice Hoffman, Magija donosi priču o sestrama Owens – Sally (Sandra Bullock) i Gillian (Nicole Kidman) – koje dolaze iz obitelji vještica proklete da svaka njihova ljubav završi tragedijom. Nakon što slučajno ubiju Gillianina nasilnog partnera, njih dvije pokušavaju prikriti zločin, dok se njihova moć sve više razvija, a stare obiteljske tajne izlaze na površinu.

Redatelj Griffin Dunne stvorio je čaroban svijet koji miješa realizam i bajkovite elemente, no kritičari nisu bili oduševljeni kombinacijom žanrova – romantike, komedije, trilera i fantastike. Ipak, publika je s vremenom prihvatila film kao toplu, emocionalnu priču o sestrinskoj ljubavi, marginalizaciji i prihvaćanju vlastitog identiteta. Danas se Magija emitira gotovo svake jeseni i postala je omiljen sezonski film za vrijeme Noći vještica.

4. Nebo boje vanilije (Vanilla Sky, 2001)

Ocjena na Rotten Tomatoesu: 43%

Američki remake španjolskog filma Abre los ojos donosi slojevitu psihološku dramu u režiji Camerona Crowea, s Tomom Cruiseom u ulozi Davida Aamesa, uspješnog izdavača koji nakon prometne nesreće doživljava niz dezorijentirajućih i nadrealnih iskustava. Ostale uloge tumače Penélope Cruz (koja je glumila i u originalnom filmu), Cameron Diaz i Jason Lee.

Nebo boje vanilije kombinira znanstvenu fantastiku, romantičnu dramu i filozofska pitanja identiteta, svijesti i stvarnosti. Iako su neki kritičari hvalili ambicioznost filma, mnogi su ga smatrali pretencioznim i zbunjujućim. Ipak, film danas ima odane obožavatelje i sve se češće reinterpretira kao odvažna, emocionalno duboka alegorija o modernoj tjeskobi i gubitku kontrole nad vlastitim životom.

5. Kung Pow: Šaka svih šaka (Kung Pow: Enter the Fist, 2002)

Ocjena na Rotten Tomatoesu: 13%

Film unutar filma, Kung Pow je djelo komičara Stevea Oedekerka, koji ga je režirao, napisao scenarij i igrao glavnu ulogu. Film koristi scene iz hongkonškog borilačkog filma Tiger & Crane Fists (1976), koje su digitalno modificirane, sinkronizirane s novim dijalozima i kombinirane s originalnim scenama.

Radnja prati muškarca poznatog kao The Chosen One (Oedekerk), koji se pokušava osvetiti misterioznom ubojici koji je ubio njegove roditelje. Iako su kritičari film proglasili besmislenim, među publikom je stekao gotovo kultnu popularnost zbog svoje bizarnosti, slobodnog pristupa montaži i nekonvencionalnog humora.

6. Constantine (2005)

Ocjena na Rotten Tomatoesu: 46%

U ovoj mračnoj adaptaciji DC-jevog stripa Hellblazer, Keanu Reeves tumači Johna Constantinea, okultnog detektiva koji se bori protiv demonskih sila i pokušava ispraviti vlastite grijehe kako bi izbjegao pakao.

Tijekom istrage navodnog samoubojstva mlade žene, upliće se u sukob između neba i pakla u kojem je sudbina čovječanstva doslovno u njegovim rukama. Ostale uloge tumače Rachel Weisz, Tilda Swinton, Djimon Hounsou te Peter Stormare kao nezaboravno demonski Lucifer.

Film je vizualno dojmljiv, s atmosferom koja spaja noir estetiku i gotički nadrealizam. Kritičari su bili podijeljeni – mnogi su zamjerali udaljavanje od izvornog stripovskog materijala, pogotovo jer Reevesov Constantine nije Britanac. Ipak, s vremenom je film stekao veliki broj obožavatelja, naročito zbog vizualnog stila, mračne tematike i karizmatične izvedbe glavnog glumca.

7. Marija Antoaneta (Marie Antoinette, 2006)

Ocjena na Rotten Tomatoesu: 57%

Sofia Coppola donosi osebujan prikaz života slavne francuske kraljice u filmu koji spaja povijesnu dramu s modernom estetikom i glazbenom podlogom punom indie i punk rock hitova. Kirsten Dunst nalazi se u ulozi austrijske princeze koja postaje francuska kraljica s petnaest godina, a Jason Schwartzman tumači njezina nespretnog supruga, budućeg kralja Luja XVI.

Umjesto klasičnog biografskog pristupa, Coppola prikazuje dvorski život kao spektakl otuđenja, mladenačke zbunjenosti i eskapizma, upakiran u pastelne boje.

Kritičari su film osudili kao površan i stilski pretenciozan, no za mnoge gledatelje upravo je taj stil ono što ga izdvaja – film prikazuje dvor Versailles više kao zlatni kavez nego kao simbol moći. Marija Antoaneta s vremenom se etablirao kao kultni film koji reinterpretira povijest kroz prizmu suvremene ženske osamljenosti.

8. Babylon (2022)

Ocjena na Rotten Tomatoesu: 56%

Damien Chazelle, redatelj hvaljenih filmova kao što su Whiplash i La La Land, kroz Babylon je prikazao ekstravagantnu odiseju kroz rane dane Hollywooda. Film istražuje tranziciju s nijemog filma na zvučni kroz sudbine nekoliko likova, uključujući Jacka Conrada (Brad Pitt), zvijezdu na zalasku karijere, i Nellie LaRoy (Margot Robbie), mladu glumicu željnu slave. Ulogu Mannyja Torresa, ambicioznog imigranta, tumači Diego Calva.

Babylon je raskošan, kaotičan i stiliziran film koji istodobno slavi i osuđuje holivudski sustav. Iako su mnogi hvalili tehničku izvedbu i glumačke nastupe, kritiziran je zbog narativne nedosljednosti i pretjerane duljine. Međutim, film je u vrlo kratkom vremenu privukao vjernu bazu obožavatelja koja vjeruje da će s vremenom steći kultni status.

9. Tjelesna straža (Man on Fire, 2004)

Ocjena na Rotten Tomatoesu: 39%

Film u režiji Tonyja Scotta, Tjelesna straža je nasilna, emocionalna i stilski prepoznatljiva priča o iskupljenju. Denzel Washington glumi Johna Creasyja, bivšeg pripadnika specijalnih postrojbi koji u Meksiku prihvaća posao tjelohranitelja male djevojčice Pite Ramos (Dakota Fanning). Nakon njezine otmice, Creasy kreće na nemilosrdan osvetnički pohod protiv kriminalnog 
podzemlja.

Film kombinira eksplozivnu akciju s iznenađujuće dirljivim odnosom između Creasyja i Pite, a vizualni stil obilježen je dinamičnom montažom i oštrim kontrastima boja. Kritičari su ga okarakterizirali kao pretjerano nasilan i vizualno prenapuhan, no publika je prepoznala emocionalnu srž priče i izuzetnu kemiju između glavnih glumaca. Tjelesna straža danas se smatra jednim od najboljih osvetničkih trilera 2000-ih.

10. Strah i prezir u Las Vegasu (Fear and Loathing in Las Vegas, 1998)

Ocjena na Rotten Tomatoesu: 50%

Terry Gilliam je ekranizirao kultni roman Huntera S. Thompsona koji je sve, samo ne konvencionalan. Johnny Depp glumi novinara Raoula Dukea, dok Benicio del Toro tumači njegovog odvjetnika Dr. Gonza. Dvojac putuje u Las Vegas pod izlikom novinarskog zadatka, ali zapravo tone u sve dublje slojeve halucinacija, paranoje i apsurda izazvanih enormnim količinama droga.

Film je kaotičan i stiliziran do ekstrema – baš kao i izvorni tekst. Kritičari su bili podijeljeni: jedni su ga hvalili kao vjernu adaptaciju duhovnog i psihodeličkog ludila, dok su ga drugi nazvali dezorijentirajućim. No, s vremenom je Strah i prezir u Las Vegasu postao favorit među ljubiteljima eksperimentalnih i nekonvencionalnih narativa.