Da smo zrela demokracija, predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić već bi u nedjelju navečer dao ostavku. Evo, prolazi i cijeli tjedan, a nitko ne želi reći ono što je jednostavna matematička činjenica - SDP je izgubio na lokalnim izborima.
Stranka koja je barem po anketama nedavno preskočila HDZ, stranka čiji je kandidat prije nekoliko mjeseci postao predsjednik Republike, na onoj za građane najvažnijoj, lokalnoj razini nestala je u najvećim hrvatskim gradovima.
Kratko je političko pamćenje, no valja podsjetiti - na valu predsjedničke pobjede Zorana Milanovića predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić slavodobitno je pred kamerama uzvikivao: "Sljedeći mandatar bit ću ja na parlamentarnim izborima!" Ništa nije moglo biti više pogrešno. Šansa da Siniša Hajdaš Dončić postane mandatar neke buduće hrvatske Vlade manja je nego da Aleksandar Vučić sutra prizna neovisno Kosovo.
Ne slažete se? Idemo redom. U Zagrebu SDP nije ni istaknuo svog kandidata - podržao je Tomislava Tomaševića, koji je gotovo siguran pobjednik u drugom krugu. U Osijeku je HDZ-ov kandidat prošao iz prve, s ogromnom prednošću. U Splitu u drugi krug idu Ivica Puljak i Tomislav Šuta, dakle SDP-ovog kandidata uopće nema. U Rijeci u drugi krug idu Iva Rinčić (Akcija mladih i partnerske stranke) i neovisni Marko Filipović. SDP-a u gradu kojim je suvereno vladao od prošlog stoljeća više nema. SDP je izgubio i u Sisku.
Naravno, SDP-ovci će reći kako su pobijedili u nekim sredinama, ali to je malo. Istina, zadržali su par većih gradova kao što je Koprivnica, ali to je samo zahvaljujući kvalitetnom radu lokalnih ljudi, koji bi vjerojatno pobijedili i kao neovisni kandidati.
Posebno je za SDP porazno da u hrpi lokalnih samouprava nisu imali svoje kandidate za gradonačelnike i načelnike. Podsjetimo se. Na ovim je izborima i prije samog glasanja bilo poznato 119 gradonačelnika i načelnika koji nisu imali protukandidate, a od toga ih je 78 bilo iz HDZ-a.
Ove lokalne samouprave s jednim neprikosnovenim šerifom velikim su dijelom krivnja potpuno nakaradnog modela lokalne samouprave u Hrvatskoj, ali stranka koja želi biti nacionalna stranka ne smije dopustiti da nema kandidate u cijeloj Hrvatskoj! Ne možete dopustiti da u 78 lokalnih samouprava uopće ne date neku alternativu HDZ-u!
SDP je, da ih podsjetimo ako već nisu sami svjesni, jedina nacionalna oporbena stranka koja stoji nasuprot HDZ-a. Jedina druga nacionalno relevantna stranka uopće! Možemo je jak u Zagrebu, dobili su još poneku lokalnu samoupravu, ali Možemo je daleko od nacionalne stranke koja je relevantna od Pule do Osijeka. Pametno se s Puljkom samouništilo.
Što se tiče desnice, znate i sami. Da nije HDZ Domovinskom pokretu u Slavoniji dao ne ruku nego obje ruke, brod za spašavanje i par splavi, ta bi stranka nestala. Ostatak desnice nije više ni za fusnotu u političkom leksikonu.
Što radi SDP? Nudi nam kadrove koji su bili ministri u doba Zorana Milanovića, a to je bilo prije više od deset godina. Što su ti ljudi radili ovih deset godina? Imaju li ikakvu novu crtu u biografiji? Bili u oporbi i budistički čekali da im vlast padne u ruke? U deset godina oporbe nisu ponudili plan, ali su očito pronašli duhovni mir. Meditiraju u saborskim klupama, gledaju plaće iz državnog proračuna i mantraju: "Doći će vlast. Doći će vlast." Kako pogrešno!
Zamislite deset godina - djeca koja su tada krenula u osnovnu školu danas već razmišljaju gdje će na fakultet, oni koji su krenuli na studij danas razmišljaju o stanu i obitelji. Godine prolaze, a ekipa oko Hajdaša Dončića dolazi ponekad u Sabor i eto, oni čekaju da HDZ ode s vlasti. Već su podijelili mjesta premijera, zamjenika premijera, ministara, službene automobile, kancelarije i odmarališta...
SDP se ni poslom oporbe ne bavi - jeste li čuli neki zakonski prijedlog oporbe? Naravno, reći će da ne bi prošao, ali to ne znači da ih ne treba slati u Sabor! Čak su i političku borbu, kako se to moderno radi, outsourceali u vidu Dalije Orešković, koja je ušla u Sabor na listi SDP-a i sada medijski nastupa u ime cijele oporbe.
Pogledajte s druge strane Tomaševića i Možemo - možete ih voljeti ili ne, ali oni su na položaj koji su osvojili u Zagrebu došli temeljem dugogodišnjeg planiranja i aktivnog rada na terenu. Bili su na prosvjedima, bili su u medijima, bili su na društvenim mrežama - bili su godinama politički aktivni i s vremenom se to isplatilo. A gdje vidite SDP?
Pokazalo se na ovim izborima da šlepanje na Milanovića i šlepanje na aktivizam Dalije Orešković više ne funkcionira. Model "čekajmo da se HDZ sam sruši kako bismo preuzeli vlast" ne djeluje. HDZ, kad ga se gurne, prilično se dobro osovi natrag na noge.
Stranka koja bi, da smo u normalnoj državi, nakon ovakvih izbora pokopala stari kadar i pozvala novo jutro, pravi se kao da se ništa ne događa. Predsjednik SDP-a govori kako su "negdje u plusu, negdje u minusu". Ta rečenica, izgovorena u stilu mudrijaša iz Alana Forda, možda bi prošla na skupštini lokalne udruge pčelara, ali ne i u trenutku kad ti je vlastita stranka izgubila ključne gradove. Dodatno, u dobrim dijelovima zemlje zapravo više i ne postoji kao ozbiljna politička opcija.
Pogreške su moguće, pa i političke. Političari ih znaju relativizirati onom "nisu nas prepoznali", ali mora postojati barem zrno samokritike i malo savjesti koja će javno reći: "Pogriješili smo. Nismo znali. Nismo mogli. Moramo otići." Još u nedjelju navečer predsjednik SDP-a, a i cijelo predsjedništvo, trebao je dati ostavke, a ne nabrajati mjesta zamjenika župana koja su dobili. To podsjeća na školarca koji ima jedinice iz matematike, fizike i hrvatskog, ali ponosno javlja o peticama iz tjelesnog i vjeronauka.
SDP više nije ni oporba - on je alibi HDZ-u, dokaz za paravan demokracije, dokaz da višestranačje u Hrvata formalno postoji. Dakle, ne oporba sustava nego dekoracija istog. Hoće li se itko napokon usuditi stati pred mikrofone i reći, iz poštovanja prema vlastitim biračima i prema samoj ideji socijaldemokracije: "Izgubili smo. Vrijeme je za novu ekipu."
Ali ne. Po starom hrvatskom običaju tražit će se krivci svuda okolo - u biračima, u medijima, u zlim HDZ-ovcima ili DORH-u, samo ne u vlastitom neradu. SDP će ostati u budističkom miru saborske fotelje, uz saborsku plaću koju im je dobrodušno povećao Plenković. Čekat će oni, ako treba, još jedno desetljeće u oporbi. Možda i dva. Nije loše dok traje.