Dvoglavi orao koji dominira ruskim grbom ima mnoga značenja – od označavanja povijesne povezanosti s Bizantskim Carstvom do priznavanja utjecaja goleme zemlje kako s istoka tako i sa zapada. Nakon nedavnog sastanka između Rusije i Ukrajine u Istanbulu te naknadnog telefonskog razgovora ruskog predsjednika Vladimira Putina s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, dvoglavi orao također podsjeća na dvostruku svijest zemlje koju vuče u suprotnim smjerovima i koja bi je mogla rastrgnuti.
Putin je napokon uspio osigurati prednost u ratu u Ukrajini. Ruske trupe polako napreduju prema potpunom preuzimanju kontrole nad regijama koje je Rusija proglasila svojima u rujnu 2022. godine: Donjeck, Herson, Luhansk i Zaporižja. Rusija to uspijeva unatoč dosad nezabilježenim sankcijama i desecima milijardi dolara zapadne potpore Ukrajini. Putin je tako poslao jasnu poruku Zapadu i svim potencijalnim izazivačima: nikada ne podcjenjujte Rusiju. Nikad nije bilo bolje vrijeme za okončanje borbi.
Ipak, na prvim izravnim pregovorima dviju strana od početka rata, koji su se održali prošlog tjedna u Istanbulu, ruska delegacija iznijela je niz zahtjeva za koje je bilo jasno da ih Ukrajina neće prihvatiti – i zaprijetila da će "voditi rat zauvijek".
Nemojte zaboraviti, hladnokrvno je napomenuo šef delegacije, Rusija se borila sa Švedskom 21 godinu u 18. stoljeću. Kad su pregovori završili nakon samo nekoliko sati, rusko tržište dionica palo je, što je predstavljalo jasan ukor investitora.
Dana 19. svibnja Putin je u dvosatnom razgovoru s Trumpom u biti potvrdio zahtjeve svoje delegacije. No dok su njih dvojica još razgovarala, investitori su bili optimistični u pogledu mogućeg povoljnog ishoda, predviđajući da će dolar vrijediti 78 rubalja (donedavno je bio iznad 100).
Većina običnih Rusa također želi da rat završi. Iako bi se malo tko usudio riskirati uhićenje otvorenim pozivom na mir, neovisni Levada centar izvještava da otprilike dvije trećine stanovništva smatra da vojna akcija ne bi trebala trajati dalje, a 48 % rat ubraja među svoje najveće strahove. Do 47 % Rusa vjeruje da je rat u Ukrajini donio više štete nego koristi.
Godine rata i sankcija promijenile su život u Rusiji nabolje. Ljudi su nekada imali ušteđevinu, danas troše što god im dođe pod ruku, pa čak i podižu kredite. Prema istraživačkoj tvrtki Romir, prosječno rusko kućanstvo potrošilo je između 5. i 11. svibnja 8098 rubalja (100,29 USD) na hranu i svakodnevne potrepštine, u usporedbi sa 6080 rubalja u istom tjednu 2023. godine.
Taj porast ukazuje ne samo na visoku inflaciju koju Rusija trpi od početka rata nego i na nesigurnost u pogledu budućnosti. Ljudi se toliko boje onoga što nosi sutra da pokušavaju živjeti što bolje mogu – danas.
Ali "živjeti što bolje" nije isto što i živjeti dobro. Uzmimo za primjer odmore. Domaći turizam jedina je opcija za većinu Rusa, s obzirom na stroge sankcije koje ograničavaju putovanja u inozemstvo, a da ne spominjemo slabu rublju.
No obala Crnog mora, koja je obično popularna turistička destinacija, prekrivena je loživim uljem. Nije ni čudo da čak i službene ankete – koje su u autokracijama uvijek upitne pouzdanosti – pokazuju da samo oko 40 % Rusa vjeruje da će im se život poboljšati u sljedećih nekoliko godina.
A tu je i pitanje novačenja. Putin voli tvrditi da, za razliku od Ukrajine, Rusija ne mora "hvatati" ljude po ulicama kako bi ih poslala u borbu. Tvrdi da ima 50.000 do 60.000 dragovoljaca koji se svaki mjesec javljaju za borbu. No ti "dragovoljci" zapravo su plaćeni ili prisiljeni od strane regionalnih čelnika kojima Kremlj dodjeljuje tromjesečne kvote.
Ti čelnici itekako su svjesni da se zamor od rata uvukao među ljude. U nedavnom intervjuu Oleg Kožemjako, guverner regije Primorje na ruskom Dalekom istoku, to je otvoreno priznao, istaknuvši da goleme svote koje se troše na rat – umjesto na poboljšanje života građana – povećavaju nezadovoljstvo među narodom.
Iako je naglasio vlastitu patriotsku predanost tom cilju, Kožemjako je izrazio žaljenje zbog ogromnog opterećenja koje rat predstavlja za resurse njegove regije. Ne samo da se vlada Primorja muči s financiranjem osnovnih usluga poput zdravstva i prometa, Kožemjakove izjave ukazuju na to da ta regija – jedan od glavnih izvora vojnika za rat u Ukrajini – više ne može pratiti zahtjeve Kremlja za ljudstvom.
Pa ipak, Kremlj ostaje podijeljen poput tog dvoglavog orla. Završetak rata u Ukrajini mogao bi izazvati val euforije koji bi osnažio podršku Putinu. No ako mirovni sporazum dođe prerano, ta euforija mogla bi splasnuti prije parlamentarnih izbora u rujnu 2026. godine, a zamijeniti bi je moglo nezadovoljstvo zbog lošeg stanja ruskog gospodarstva i pada životnog standarda većine Rusa.
Kako bi ruski čelnici – od Putina do regionalnih guvernera – mogli održati red (i svoje pozicije) kad više ne mogu koristiti vanjske prijetnje kako bi skrenuli pozornost građana s težine njihova svakodnevnog života?
Za sada vladajuća stranka, Jedinstvena Rusija, još raspravlja o tome kako se najbolje pozicionirati za izbore sljedeće godine: kao "stranka pobjede", koja bi nastavkom rata pokušala učvrstiti osjećaj domoljublja, ili kao "stranka mira i razvoja", koja je herojski okončala borbe.
No taj izbor možda neće u potpunosti ovisiti o domišljatim izbornim proračunima. Za Putina svaki mirovni sporazum – koliko god bio povoljan – implicira slabost. Velike sile ne pregovaraju, one podjarmljuju.
@Project Syndicate