Otok Sveta Helena, smješten u Južnom Atlantskom oceanu, jedan je od najizoliranijih otoka na svijetu, udaljen oko 2800 km od obale Angole i 4000 km od obale Brazila. Njegova povijest i značaj uvelike su obilježeni otkrićem portugalskih pomoraca te kasnijom povezanošću s Napoleonom Bonaparteom, jednom od najpoznatijih povijesnih ličnosti.
Svetu Helenu otkrio je portugalski pomorac João da Nova 21. svibnja 1502. godine dok je bio u službi Portugala. Otok je dobio ime po svetoj Heleni, majci rimskog cara Konstantina Velikog, poznatoj po svojoj ulozi u pronalaženju pravog križa na kojem je razapet Isus Krist.
Datum otkrića slučajno se poklopio s blagdanom svete Helene, što je dodatno utjecalo na izbor imena. U vrijeme otkrića otok je bio nenaseljen i prekriven bujnom vegetacijom, što ga je činilo atraktivnim za pomorce kao mjesto za opskrbu vodom i hranom tijekom dugih putovanja.
Portugalski pomorci koristili su Svetu Helenu kao stratešku postaju za opskrbu tijekom svojih putovanja između Europe, Afrike i Azije. U 17. stoljeću otok su preuzeli Britanci, a Britanska istočnoindijska kompanija koristila ga je kao važnu postaju na trgovačkim rutama. Otok je postao britanska prekomorska teritorija, a njegova izoliranost učinila ga je idealnim mjestom za različite svrhe, uključujući egzil poznatih ličnosti poput Napoleona Bonapartea.
Sveta Helena najpoznatija je po tome što je bila posljednje boravište Napoleona Bonapartea, francuskoga cara i vojnog vođe. Nakon poraza u bitci kod Waterlooa 1815. godine Napoleon je bio prisiljen predati se Britancima. Iako je očekivao egzil u Engleskoj ili možda odlazak u Ameriku, britanske vlasti odlučile su ga zatočiti na udaljenom otoku Sveta Helena kako bi spriječile mogućnost njegova povratka na vlast ili izazivanja novih sukoba u Europi.
Dana 7. kolovoza 1815. godine Napoleon je ukrcan na brod prema Svetoj Heleni, a 16. listopada iste godine iskrcao se na otok, gdje je proveo ostatak života u zarobljeništvu.
Na otoku je Napoleon boravio u kući Longwood, smještenoj na vrhu otoka, koja je danas jedna od glavnih turističkih atrakcija povezanih s njegovim boravkom. Proveo je šest godina na Svetoj Heleni, od 1815. do svoje smrti 5. svibnja 1821. godine.
Tijekom tog razdoblja živio je u relativno udobnim, ali ograničenim uvjetima, pod strogim nadzorom britanskih vlasti. Njegovo vrijeme na otoku obilježeno je usamljenošću i razmišljanjima o prošlosti, a poznata je njegova izjava: "Umrijeti je preprosto, ali živjeti poražen i bez slave, znači umirati svaki dan."
Njegov boravak učinio je Svetu Helenu poznatom diljem svijeta, a mjesta poput Longwooda i njegova nadgrobnog spomenika i danas privlače posjetitelje zainteresirane za ovu povijesnu ličnost.
Iako je Sveta Helena danas poznata prvenstveno po napoleonskoj povijesti, otok krije i druge priče. Njegova izoliranost i jedinstvena flora i fauna čine ga zanimljivim za znanstvenike i turiste. Od 2017. godine otok je povezan zračnom linijom, što je olakšalo pristup ovom udaljenom mjestu, čime se povećao i turistički interes. Ipak, Napoleonova prisutnost ostaje središnja točka priče o Svetoj Heleni, čineći ovaj otok simbolom egzila i povijesnog nasljeđa.