Andrej Kozirev bio je ministar vanjskih poslova za vrijeme predsjednika Borisa Jeljcina od 1990. do 1996. godine, a sada živi u SAD-u. U intervjuu za DW osuđuje ruski agresorski rat i optužuje Zapad za nedostatak volje.
DW: Gospodine Kozirev, kakva je Vaša prognoza o pregovorima između Ukrajine i Rusije u Istanbulu?
Andrej Kozirev: Bio bih jako sretan ako griješim, ali, nažalost, čini se da su ti pregovori potpuno gubljenje vremena. Nema razloga da ovi pregovori, tko god u njima sudjelovao, budu okrunjeni ikakvim uspjehom.
Jedini način da se zaustavi Vladimira Putina i zapravo ga se natjera da se uključi u normalne pregovore i razmotri prekid intervencije jest naoružati Ukrajinu do zuba, kako to ponekad kaže američki predsjednik Donald Trump. Samo ukrajinska vojska, ukrajinska ekonomija i snaga cijele zemlje mogu predstavljati prepreku daljnjoj agresiji u Europi i nastavku ovog rata. Ipak, upravo to se ne događa.
DW: Pretpostavlja se da je Putin dospio pod pritisak diplomatskih razgovora posljednjih nekoliko tjedana, i to u trenutku kad je Trump već izjavio da ga Putin vuče za nos. I da se stvari odvijaju potpuno drukčije nego što je Putin zamišljao. Vidite li to tako?
Andrej Kozirev: Nema znakova da je Trump stvarno spreman poduzeti konkretne mjere, barem nametnuti ekonomske sankcije. Iako one ne bi bile od velike koristi. Ali on ni to ne čini, a kamoli da isporučuje moderno oružje Ukrajini, povećava vojnu pomoć itd.
Zasad ni Trump ni itko drugi na Zapadu, među zapadnim saveznicima, nije spreman učiniti ono što ruski "istočni saveznici" čine za Rusiju. Sjeverna Koreja i Iran isporučuju oružje i rakete. Sjeverna Koreja sad čak i izravno sudjeluje u intervenciji i šalje trupe. A Zapad samo priča. O kakvoj prijetnji onda govorimo? Putin se navikao na te prijetnje.
DW: Mislite li da će SAD pod Trumpom promijeniti svoju politiku i povećati vojnu prisutnost u Ukrajini?
Andrej Kozirev: Naravno da bi to mogao učiniti, to je samo pitanje političke volje. Ali oni se boje. Strahuju zbog Putinova nuklearnog ucjenjivanja. Ipak, Putin nikad neće posegnuti za nuklearnim oružjem zbog Ukrajine. To je čista prijetnja. SAD se uplašio i još uvijek se boji.
Zapad je pokazao da je slabe volje. On ima oružje. Francuska, Njemačka i Velika Britanija imaju oružje koje bi mogle prilično brzo rasporediti ili proizvesti kako bi doista promijenile tijek ovog rata, pa čak ga i okončale. Nadam se da će se Rusija povući iza svojih granica. Pregovori su samo zamjena za druge mjere.
DW: Što mislite, kao netko tko je trenutno u Washingtonu, je li Trump zaista spreman povući se u svakom trenutku, zaboraviti na Ukrajinu i pretvarati se kao da ona ne postoji na karti?
Andrej Kozirev: Mislim da bi on to vrlo rado učinio. I u njegovu okruženju ima mnogo onih koji bi najradije upravo to učinili: zabili glavu u pijesak poput noja i tvrdili da je Amerika na prvom mjestu, da ih ništa drugo ne zanima i da Europa treba raditi što želi. To pokazuje potpuni nedostatak razumijevanja uloge Amerike kao vođe slobodnog svijeta i američkih interesa u cjelini, uključujući i ekonomske. Jedino što Trumpa sprječava jest javno mnijenje, koje je u SAD-u većinski na strani Ukrajine.
Smeta mu i to što je dio američke tradicije pokazivati suosjećanje prema demokracijama kad se one moraju braniti od diktature. Kao i u Europi, u američkom Kongresu ima mnogo onih, uključujući republikance, koji, doduše, nisu otvoreno protiv Trumpa, ali ipak jasno stoje iza vlastitog stava. Postoji rezolucija o podršci Ukrajini i Trump je mora poštovati.
DW: Najavljeno je da će ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov biti na pregovorima u Istanbulu. Bio je Vaš zamjenik i Vi vrlo pozitivno govorite o njemu. Ali kakav prostor za djelovanje ima ministar vanjskih poslova u trenutnoj strukturi moći Putinova režima, posebno u ulozi potencijalnog mirovnog posrednika? Što bi uopće mogao učiniti?
Andrej Kozirev: Baš ništa. Jer svaki ministar vanjskih poslova, kao i ja dok sam bio ministar, provodi predsjednikovu politiku. U ovom slučaju to je diktator. Ministar vanjskih poslova služi diktatoru, ne služi interesima Rusije.
Mislim da je Lavrov jako dobro svjestan da je ovaj rat gotovo jednako velika katastrofa za Rusiju kao i za Ukrajinu. A dugoročno gledano, to bi mogla biti još veća katastrofa. Jer Rusija gubi sebe, dok se Ukrajina u ovoj herojskoj borbi pronalazi.