ZLATKO KRANJČAR, poznat kao Cico, rođen je 15.11.1956. godine, a umro je 1.3.2021. godine. Dinamova igračka i trenerska legenda je kao nogometaš klub svog života vodio do legendarnog naslova prvaka Jugoslavije 1982., a 1998. kao trener mu je donio prvi plasman u skupinu Lige prvaka i dvije duple krune.
Osam godina kasnije kao izbornik Hrvatske s reprezentacijom je izborio odlazak na SP. Od njegovih povijesnih uspjeha mora se navesti i osvajanje hrvatskog naslova sa Zagrebom 2002. To je bio prvi put da je titulu SuperSport HNL-a osvojio klub koji nije Hajduk ili Dinamo.
Cico je bio doslovno simbol Dinama, kluba u kojem je igrao od 1966. do 1983. godine. Toliko je značio Dinamu i njegovim navijačima da je po uzoru na njegov lik napravljena službena klupska maskota.
U proljeće 1982. godine, nakon dugih 24 godine čekanja, Dinamo je ponovno postao prvak Jugoslavije. Ključnu ulogu u ovom povijesnom uspjehu odigrao je Cico, čiji su golovi donijeli presudne bodove. Dinamo je te sezone briljirao pod vodstvom legendarnog trenera Ćire Blaževića.
Momčad predvođena kapetanom Velimirom Zajecom dominirala je ligom, a Kranjčar se istaknuo kao jedan od najvažnijih igrača. Iako u jesenskom dijelu sezone nije dao gol, Cico je eksplodirao u proljeće. Vrhunac sezone dogodio se 18. travnja, kada je Dinamo pred 50.000 gledatelja na Maksimiru ugostio sarajevski Željezničar.
Cico je postigao gol u pobjedi 2:0, čime je Dinamo i matematički osigurao naslov. Cico je te sezone zabio ukupno 12 golova, sve u proljetnom dijelu prvenstva. Njegov doprinos bio je ključan za osvajanje titule, koja je na kraju pripala Dinamu s pet bodova prednosti ispred drugoplasiranog Hajduka.
Ovaj naslov ostao je posljednji koji je Dinamo osvojio u bivšoj državi, čime je Kranjčar dodatno učvrstio svoj status klupske legende. Osim što je bio i ostao legenda Dinama, isti status uvijek je imao u bečkom Rapidu, u kojem je igrao po odlasku s Maksimira do kraja profesionalne karijere 1990.
Napadač Dinama bio je ključan prilikom osvajanja jednog prvenstva i dva kupa Jugoslavije, dva austrijska naslova i tri kupa te dolaska do finala Kupa pobjednika kupova. Iako je zabijao stalno, i to na velikim utakmicama, izbornici bivše države nisu ga cijenili, pa je samo 11 puta nastupio za Jugoslaviju.
Zato je nakon završetka profesionalne karijere, u 34. godini, doživio veliku počast da kao kapetan predvodi Hrvatsku u njenoj prvoj utakmici, protiv SAD-a na Maksimiru 1990.
Kranjčar je trenersku karijeru započeo u bečkom Wienerwaldu, nakon čega je vodio Austriju iz Klagenfurta, Segestu iz Siska, Linz, Slaven Belupo, Samobor, Dinamo, egipatski El Masry, Muru, Marsoniju, Zagreb, Rijeku, Al-Shaab iz Emirata, Croatiju iz Sesveta, slovačku Dunajsku Stredu, Persepolis, Pirouzi i Sepahan iz Irana, mladu reprezentaciju te zemlje, Crnu Goru i Al-Ahli iz Katara.