Odgoj djeteta ne sastoji se samo od pružanja osnovnih potreba, već i od učenja životnih stavova. Jedan od tih stavova, koji često otkrije mnogo o djetinjstvu, jest odnos prema svakodnevnim izazovima. Ljudi koji su odrasli uz roditelje koji su ih učili kako ostati smireni i usmjereni čak i kad stvari postanu teške, rijetko će gubiti vrijeme na prigovaranje. Umjesto toga, pokazivat će otpornost, strpljenje i emocionalnu zrelost – osobine koje nisu slučajne, nego rezultat dosljednog i kvalitetnog odgoja. Dakle, ovo su neke od stvari na koje se dobro odgojena djeca ne žale, prema istraživanjima.
Ako ne prigovaramo zbog napornog rada, to je znak da smo odrastali uz roditelje koji su nas naučili koliko je važno truditi se i preuzeti odgovornost. Umjesto frustracije, naučili smo upornost i zahvalnost. Istraživanja pokazuju da blizak odnos s roditeljima koji ulažu dodatni trud može snažno utjecati na radne navike djeteta u odrasloj dobi. Roditelji koji su nas dobro odgojili naučili su nas da se problemi ne rješavaju kukanjem, već spremnošću da zasučemo rukave, piše YourTango.
Ljudi koji ne prigovaraju zbog svakodnevnih zadataka – poput plaćanja računa ili odlaska na posao – znaju da život nije uvijek lagan i da to nije razlog za žaljenje. Ta spremnost na prihvaćanje osnovnih odgovornosti često dolazi iz doma u kojem se njeguje dosljednost i radna etika.
Prema riječima obiteljskog terapeuta dr. Michaela Ungara, djeca koja prolaze kroz dobno primjerene posljedice razvijaju osjećaj odgovornosti i otpornosti. Kad vidimo odgovornost kao snagu, a ne kao teret, vjerojatno smo odrasli uz roditelje koji su nas tome svjesno učili.
Svi se susreću s kritikama, no ono što nas razlikuje jest kako na njih reagiramo. Ako ih znamo prihvatiti bez obrambenog stava, vjerojatno smo odgajani tako da vjerujemo u osobni razvoj i snagu samopropitivanja. Ljudi koji ne kukaju zbog kritika često ih doživljavaju kao priliku, a ne prijetnju. Umjesto da troše energiju na negodovanje, oni je koriste za rast i učenje – i to je snažan znak zdravog emocionalnog temelja.
Ako ne prigovaramo kad nam netko postavi granicu, to govori da smo odrasli uz model zdravog poštovanja tuđih potreba. Ljudi koji ne dramatiziraju kad im netko kaže "ne", razumiju da bliskost ne znači stalni pristup. Roditelji koji su djecu učili o osobnim i tuđim granicama odgojili su emocionalno inteligentne ljude. Umjesto da se žale, oni poštuju tuđe granice kao oblik brige – a ne odbacivanja.