Stephen King ga ne voli, publika ga obožava. Dan kad je Kubrick redefinirao horor

23. SVIBNJA 1980. godine premijerno je prikazan jedan od najutjecajnijih horor filmova svih vremena – Isijavanje (The Shining).

Režirao ga je legendarni Stanley Kubrick prema istoimenom romanu Stephena Kinga iz 1977. godine, a glavnu ulogu tumačio je Jack Nicholson kao Jack Torrance, pisac koji prihvaća posao kućepazitelja u osamljenom hotelu Overlook, gdje počinje gubiti razum pod utjecajem mračnih sila.

Film je poznat po svojoj sablasnoj atmosferi, sporom tempu koji stvara napetost te vizualnim i zvučnim elementima koji se urezuju u sjećanje.

"Here's Johnny!" i ostali trenuci koji su ušli u povijest

Isijavanje je prepuno scena koje su postale ikonične – od sestara blizanki u hodniku preko jezive vožnje triciklom po praznim hotelskim hodnicima do legendarnog trenutka kada Jack uništi vrata sjekirom uz povik: "Here's Johnny!"

Shelley Duvall kao Wendy i Danny Lloyd kao maleni Danny također su ostavili snažan dojam, osobito kroz prikaz straha i psihološke napetosti.

Film se u početku suočio s podijeljenim kritikama, ali s vremenom je stekao kultni status i danas se redovito nalazi na listama najboljih horora svih vremena. Njegova simbolika i nejasna granica između stvarnosti i ludila čine ga predmetom brojnih interpretacija i analiza.

Stephen King: dojmljiv film, loša adaptacija

Iako je film postao klasik, autor romana Stephen King nije skrivao svoje nezadovoljstvo. Smatra da je Isijavanje dojmljiv film, ali neuspješna adaptacija njegovog romana. Kingu je posebno smetalo kako je prikazan lik Jacka Torrancea. U njegovoj verziji Jack je u početku običan čovjek koji polako tone u ludilo, dok ga Kubrick u filmu od samog početka prikazuje kao nestabilnu osobu, čime se gubi razvoj lika. King je također kritizirao način na koji je Wendy prikazana kao pasivna i preplašena, nasuprot snažnijem i odlučnijem liku iz knjige.

Unatoč Kingovim kritikama, Isijavanje je postalo neizostavno filmsko ostvarenje, nadilazeći žanrovske okvire horora, što mu je pomoglo da ostane u sjećanju filmske publike. Kubrick je pokazao da za strah nisu potrebni samo prikazi čudovišta, već da nelagodu kod publike mogu izazvati tiha, psihološka jeza i raspad ljudske psihe.